CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 22.11.2008.

STEGNITE VI REMEN, BANDO JEDNA LOPOVSKA!

BREAKING NEWS:



Skupina odlučnih studenata pokrenula je prije nekoliko dana internetski masovni pokret za proturežimske demonstracije po svim glavnim trgovima hrvatskih gradova, s početkom 5. prosinca ove godine, pod geslom „Stegnite vi remen, bando jedna lopovska!“

Prosvjedi će biti iznadstranački u korist hrvatskog društva protiv vlasti koja je u posljednjih 17 godina opljačkala i prevarila građane, i izdala zemlju. Prosvjed je usmjeren protiv premijerove vlade, protiv vladajuće stranke HDZ i koalicije, protiv oporbene stranke SDP, dakle, "protiv HDZ-SDP i njihovih satelita", kao i protiv predsjednika Mesića, i izričito je zabranjeno na skupove donositi, kako su organizatori naglasili, komunistička i ustaška obilježja. Dnevni list „24 sata“ je izvijestio kako je izričito zabranjeno donositi ustaška obilježja, ali to je notorna laž i ideološka manipulacija uredništva toga lista jer je rečeno da je "izričito zabranjeno donositi ustaška i komunistička obilježja", a poželjno je isticati državne simbole Republike Hrvatske, u što većem broju.

Studentski organizatori su u prvom satu nakon objavljenog proglasa imali 1000 internetskih registracija građana, unosa i komentara, a u sljedeća 23 sata ih je bilo 20 tisuća registriranih interesenata. Dnevno ih se javlja po nekoliko tisuća novih i zainteresiranih. Organizatori s pravom odbijaju razgovarati s novinarima jer im nije cilj sebe isticati i da mediji od njih prave lažne jednodnevne zvijezde nego smatraju medije kao jedne od glavnih sukrivaca nacionalne krize u kojoj se zemlja našla.



Iz prve ruke saznajem da je cilj organizatora masovnih prosvjeda borba za demokraciju i pravnu državu protiv lažne demokracije i lažne pravne države, i to ako treba i na barikadama. Bore se protiv običaja lažnih predizbornih obećanja, i protiv hinjene „slobode“, a za slobodu.

Tko god osjeća nepravdu, pozvan je sudjelovati u stvaranju povijesti aktualnog trenutka, 5. prosinca na glavnom trgu svoga grada.



Upravo na današnji dan, 22. studenog 1963. su mračne sile, koje i danas vladaju nad Hrvatskom, ubile američkog predsjednika John F. Kennedya koji je rekao:

Ask not what your country can do for you, ask what you can do for your country!

Stoga, tko god osjeća da je od vlasti ove zemlje doživio nepravdu neka dođe 5. prosinca ove godine na glavni trg svoga grada i sudjeluje u kreiranju povijesti aktualnog trenutka kako bi pomogao svojoj zemlji da stane na noge, i kako bi ona sutra mogla biti tu za nas. Nek' se državnom vrhu tresu gaće!

Uvod

„Jutarnji list“ objavljuje u svom tjednom prilogu „Magazin“ seriju članaka od g. Ive Goldsteina na temu „Bleiburg i Križni put“ koji predstavljaju izvatke iz njegove najnovije knjige, objavljena na nedavnom sajmu knjiga u Zagrebu, Interliberu, pod naslovom „Hrvatska 1918. - 2008.“ (944 stranice), uz napomenu u članku da je knjiga „popraćena kompletnim znanstvenim aparatom“, što god to značilo, prvi puta čujem formulaciju da je jedno povijesno djelo „popraćeno znanstveni aparatom“, i to „kompletnim znanstvenim aparatom“. Zar inače ne bi trebalo biti uobičajno da jedno povijesno djelo bude napisano znanstvenim metodama, bez podilaženju aktualnoj politici i bilo kojoj ideologiji? Srećom što knjiga ima 944 stranica tako da široke narodne mase neće ni zanimat što u njoj piše jer je zbog debljine neće ni kupovat ni čitat, ali ne isključujem da nakon ovog posta neće biti tiskana u deset dijelova radi lakšeg čitanja, a osim toga će vjerojatno revni HTV-režiseri brzo snimiti dokumentarne serije na osnovi „prave“ povijesti od dra. Ive Goldsteina. Referiram se, dakle, na članak pod naslovom „Obračun oko oružanih snaga NDH“ od 15.11.2008. godine i članak od 22. studenog ov.g. pod naslovom „Kriterij za selekciju i masovne likvidacije“. U sklopu toga prezentiram knjigu od g. Mije Pema pod naslovom



Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95440-2-5 tiskana u privatnoj, vlastitoj nakladi autora, bez državnih poticaja i subvencije Ministarstva kulture, iako je zavrijedila svu moguću potporu, s obzirom na kvalitetu i objektivnost prikazanoga povijesnog sadržaja. Knjiga je nedavno (2008.) publicirana, ali bez velike pompe, „skrivečki“ od kamera Hrvatske televizije i Jutarnjeg lista, Interlibera i pompoznih tribina. Knjiga ima 591 stranicu, lijep tisak, i ilustrirana je s mnogobrojnim zemljovidima i fotografijama. Autor Mijo Pem je diplomirani ekonomist, u mirovini, ali ako može povijesni laik Slavko Goldstein objavljivat knjige o povijesti zašto ne i Mijo Pem. Žena mu je ne tako davno umrla pa čovjek ima vremena pisat. Desetljećima je sakupljao izvore, strastveni je ljubitelj povijesti, posebno hrvatske povijesti, povijesti Hrvata, i odlučio je, prije svega zbog dosadašnjeg, u pravilu, pristranog pristupa toj znanosti u Republici Hrvatskoj , sam se prihvatiti pera i generacijama ostaviti u naslijeđe jedno kapitalno djelo o hrvatskoj povijesti od doseljenja Hrvata do kraja velikosrpske agresije i oslobođenja 1995. godine. Neizbježno je u svoje djelo ukomponirao i povijesne događaje iz Bosne jer su Hrvati s Bosnom povezani od ranog srednjeg vijeka. Knjiga je nažalost tiskana u maloj nakladi, svega 300 primjeraka ali sve što je rijetko je i vrijedno. Možda će jednoga dana jedna prava hrvatska država s pravim vladarima vrednovati njegovo djelo i tiskati ga u većem broju primjeraka, recimo u nakladi kao što danas marksistički povjesničari kao Dušan Bilandžić „Dule“ (potpukovnik JNA) tiskaju u Republici Hrvatskoj tisuće stranica svojih knjiga u tisuće primjeraka, i tako nekoliko puta zaredom.

Autor hrvatske povijesti Mijo Pem je osobni sudionik Križnog puta 1945. kao hrvatski civil ali unatoč tome što je postao žrtvom totalitarnog titoizma nije u svome djelu pristupio ni strastveno ni s mržnjom prema svojim progoniteljima nego racionalno, hladnokrvno. Dao je odličan opis partizana u Drugom svjetskom ratu, onako kako je bilo, i onako kakvi su bili. Njegov prikaz je vjerniji tim više što ih je osobno upoznao u Drugom svjetskom ratu uživo, face to face. Nije štedio ni ustaše ali ih nije ni sotonizirao, čak im je dao i nacionalnost, pa ako se radi o nekom ustaškom vojniku onda je takav hrvatski vojnik u autorovoj knjizi jer Talijani su talijanski vojnici, Nijemci su njemački vojnici, pa su domobrani i ustaše hrvatski vojnici i pripadnici „regularne vojske NDH“. Inače, autorova pokojna supruga je bila Srpkinja iz Bosne tako da se i iz toga jednog životnog detalja autora vidi da ne mrzi Srbe, naprotiv, volio je jednu Srpkinju, ali nije srpske pobunjenike i četnike štedio u svojem povijesnom djelu. To navodim stoga što je racionalno pristupio i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, bez patološke mržnje, a opet bez glorificiranja. Njegova je osnovna poruka da Hrvatska danas bi trebala biti ujedinjena, a ne razjedinjena kao u Drugom svjetskom ratu. Kad mu je stariji brat, domobran, krenuo s mnoštvom hrvatskih izbjeglica iz Zagreba prema Zapadu, prema Bleiburgu, pošao je s njim, i samo pukim slučajem preživio, a to što je bio maloljetan nije imalo veze s tom srećom. Brata više nikada nakon te kalvarije nije vidio živoga. Ovu knjigu ću uzeti za komparaciju da bi se moglo vidjeti da povijest ne mora biti na partijskoj liniji kao što je Goldsteinova knjiga na liniji predsjednika Mesića.

Povjesničar treba čitatelju prošlost predočiti onakvom kakva je bila, bez šminke, laži, manipulacija i dvojbenih opisa, te se oslonit na dostupne izvore koje treba provjerit na istinitost da ne budu falsifikati i podmetnuti, i onda ih vrednovati i napisati povijest jednoga razdoblja.

Povjesničar dr. Ivo Goldstein predaje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za povijest čiji je šef. Inače je specijalist za ranosrednjovjekovnu povijest svijeta koju je, primjerice, meni svojedobno predavao. I bio je dobar i zanimljiv predavač ranosrednjovjekovne povijesti, na primjer povijesti Bizanta, nije tlačio studente na ispitu, barem ne mene, bio je prijazan i ugodan kao predavač i ispitivač. Jednom riječju, bio je okey. Čak je na jednom predavanju nacrtao na ploči kukasti križ (svastiku) i objašnjavao da to nije samo simbol nacista nego i istočni simbol Sunca, i da se može naći istaknut na mnogim nekim crkvama kao simbol života. Opreza radi je brzo obrisao narisano, uz napomenu da ga ne bi netko krivo shvatio da širi nacistički simbol. Bio nam je smiješan u tom trenutku jer svatko je i tada znao da je naš predavač Židov, pa tko bi ga lud optuživao da je nacist, ali poslije sam shvatio jer postoje i Židovi koji su čak i to, nacisti, kao na pr. Mladen Schwartz koji negira holokaust, i koji tvrdi da je Hrvat ali tko će mu vjerovati. Možda je namjerno „Hrvat“ i „desničar“ kako bi se i jednu i drugu karakateristiku ocrnilo do neprepoznatljivosti. Ako i je Hrvat onda sramoti hrvatski narod svaki puta kad digne uvis desnu ruku na nacistički pozdrav „Sieg Heil“. Posljednji puta sam ga vidio da tako pozdravlja na prosvjednom skupu ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u veljači ove godine, kada se zahtijevalo promjenu naziva Trga maršala Tita u Kazališni trg. Dođe Mladen Schwartz, stane se usred miroljubive prosvjedne mase i pola sata kao kip stoji s uzdignutom desnom rukom u znak fašističkog pozdrava, taman da ga svi novinari mogu uslikati, a ekstremni ljevičari mogu tvrditi: evo ih, neofašisti! To što je samo jedan, nema veze, mas-mediji odmah jednog pretvore u 100, 100 u 1000 i evo ti „neofašističkog skupa“ koji zahtijeva promjenu naziva Trga maršala Tita. Jedan provokator dovoljan je da razbije cijeli skup i humanistički cilj mnoštva. Možda mu je nekadašnji komunist Milan Bandić, po nesreći zagrebački gradonačelnik, dodijelio stan da može poslužit ljevici kako bi ona uvijek bila ispravna, a „desnica“ je eto skup luđaka. No, po čemu se naši ekstremni ljevičari razlikuju od Mladena Schwartza koji negira holokaust? Ne razlikuju se jer negiraju komunistički genocid režima maršala Tita.

Dakle, Ivo Goldstein kao predavač ranosrednjovjekovne povijesti bio je okey. Kažu neki koji su s njim igrali nogomet u Novom Zagrebu da je privatno isto okey dečko, sasvim u redu, pristojan i dobar sugovornik za druženje. Međutim, kad god se dr. Ivo Goldstein okrene javnom životu, kao da više nije ista osoba, kao da ga goni onaj stari babilonski zakon „Oko za oko, zub za zub“, i to kad je u pitanu hrvatska povijest 20. stoljeća On sam se nikada javno nije izjasnio Hrvatom, što ne treba ni biti ako nije, ali nije se, koliko je barem meni poznato, izjasnio ni političkim Hrvatom, što bi trebao biti iz političke korektnosti prema hrvatskoj većini i zemlji Hrvatskoj koja mu je sve omogućila, dok nekim hrvatskim braniteljima nije ništa omogućila. Zbog toga naravno nije Ivo Goldstein kriv nego vladajuća politika ali on ugrađuje svoj, ne mali, mozaik u tu vladajuću politiku, pogodujući kao povjesničar upravo vladajućoj politici, posebno predsjedniku Republike, Mesiću, iako to kao povjesničar nikako ne bi smio jer gubi dignitet povjesničara.

Mesić već godinama priča priču kako je u bleiburškim kolonama bilo „puno ratnih zločinaca NDH“, a Ivo Goldstein mu sada naknadno stvara povijesnu podlogu kao navodnu potvrdu njegovih dogmi, ali bez vjerodostojnih dokaza. Cilj takvih tvrdnji je relativizirati najveći poslijeratni zločin u Europi. One najveće naše bitange još i opravdavaju taj zločin, i time blate našu zemlju u svijetu, hrvatskom narodu nanose ljagu.

Highlights Ive Goldsteina o „Bleiburgu“ :

Ivo Goldstein tvrdi da Hrvatske oružane snage nisu 1945. kapitulirale pred Britancima nego pred Titovim Jugoslavenima, te slijedom toga britanske oružane snage, a time i britanska vlada, nisu izručile hrvatske ratne zarobljenike Titovim partizanima, te Velika Britanija slijedom svega nije prekršila međunarodne konvencije. K tome Ivo Goldstein stalno spominje konstantne nekakve ustaške zločine pri povlaćenju prema Bleiburgu, te da se u kilometarskoj koloni hrvatskih izbjeglica prema Bleiburgu nalazilo puno ratnih zločinaca dok u cijelosti prešućuje partizanske ratne zločine. Zanimljivo je to da Ivo Goldstein nikada ne spominje evidentne, činjenične ratne zločine koje su partizanske jedinice počinile od 1941. do 1945. godine. Uz to navodi nekoliko Titovih amnestija dok prešućuje Titov genocidni telegram od 13. svibnja 1945. u kojemu se jedinicama Jugoslavenske armije i njenim zapovjednicima izdaje jasna naredba o likvidaciji hrvatskih ratnih zarobljenika, bez dlake na jeziku (u slijedećem postu citirati ću taj telegram, bez brige). Ivo Goldstein, međutim, od zločina partizanskog režima izuzima maršala Tita i odgovornost prebacuje na niže razine, što bi bilo isto kao kad bi se za holokaust odgovornost prebacila s poglavnika Pavelića na jedinicu Ustašaka obrana i nižerangirane zapovjednike. Osim toga, smiješno je uopće citirati posljednju u nizu Titovih amnestija iz kolovoza 1945. kada je do tada bilo pod zemljom 99,9 posto ratnih zarobljenika i zarobljenih hrvatskih civila. Povjesničar Ivo Goldstein prešućuje obilnu britansku dokumentaciju Foreign Officea o ratnim zločinima titoističkog režima. U jednom službenom britanskom dokumentu od 11. svibnja 1945. upućenom ministru vanjskih poslova Sir Anthonyu Edenu izvještava se

„da su partizani u svakom gradu i selu uspostavili strahovitu diktaturu komunističke partije, da nikome ne dopuštaju napustiti zemlju ili uspostaviti kontakt sa savezničkim snagam, jer boljševizaciju Jugoslavije kane ostvariti bez živih svjedoka...“

Povjesničar Ivo Goldstein prešućuje tri knjige Instituta za hrvatsku povijest u kojima su bez komentara u posljednje tri godine objavljeni goli i originalni necenzurirani dokumenti jugokomunističkog režima koji svjedoče o genocidu nad hrvatskim narodom i teškim ratnim zločinima nad svima onima koji nisu bili pripadnici protunarodnog „NOB“, a svi su zločini od komunista počinjeni po partizanskoj agitacijskoj propagandi „u ime naroda“, pod geslom „Smrt fašizmu – sloboda naroda“, i pod izgovorom da se radi o obračunu s „protunarodnim fašističkim elementima“. Ivo Goldstein prešućuje da se zločini jugokomunističkogrežima nisu događali samo u fazi „Bleiburga i Križnog puta“ nego i prije i nakon toga. Tako prešućuje izjavi šefa tajne službe Titove Jugoslavije, Aleksandra Rankovića koju je iznio u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu o tome da je od 1945. do 1951. u Jugoslaviji bilo zatočeno u zatvorima i logorima sveukupno 3.777.776 „lica“ (preko tri milijuna i sedamsto tisuća), a od toga „likvidirano 586.000“, dakle, preko pola milijuna ljudi je titoistički režim ubio s predumišljaljem. (Izvor: beogradski list „Politika“, 1. veljače 1951. godine.)

Sve tvrdnje Ive Goldsteina u vezi „Bleiburga i Križnog puta“ imaju za cilj relativizirati najveći ratni zločin u Europi nakon završetka Drugog svjetskog rata, krivnju za ratni zločin nad hrvatskim ratnim zarobljenicima pripisati samim ratnim zarobljenicima jer da se nisu predali onda kad su se svi drugi iz Osovine u Europi predali 7. svibnja 1945., te da se radi samo o nekoliko desetaka tisuća ubijenih ratnih zarobljenika, a među njima da je navodno bilo jako puno ratnih zločinaca, pa, eto, nije ni šteta što su ubijeni u ratnom zarobljeništvu jer tako i tako se radilo o hrvatskim „fašistima“, a tko već žali za fašistima. No, međunarodno pravo, tako i hrvatsko pravo, nije od ratnog zločina izuzelo ratne zločine čak ni nad fašistima, dakle, čak i kad bi hrvatski ratni zarobljenici bili fašisti, masovna ubojstva nad takvima je ratni zločin, a počinitelji su ratni zločinci!

Ivo Goldstein navodi da su titoistički masakri bili 45 godina dugo najveća državna tajna, ali ne objašnjava zašto. Zato ću ja reći zašto je taj najveći zločin u poslijeratnoj Europi bio u Titovoj Jugslaviji najbolje čuvana tajna kao što je holokaust bio najbolje čuvana tajna u 3. Reichu: zato što su u onome što se naziva „Bleiburg i Križni put“ ubijeni nedužni ljudi, a ne fašisti i zločinci. Zato je to bila najveća jugoslavenska tajna jer da se radilo o zločincima kao što sugeriraju Mesić i Goldstein onda čemu tajna. Pa zar se ima itko sramiti ako su pogubljeni notorni zločinci nad narodom?

Ovom prilikom navodim da je međunarodni Vojni sud u Nürnbergu 1945. – 1946. osudio na smrt vješanjem sveukupno 200 njemačkih nacističkih ratnih zločinaca, dakle, dvije stotine, i to nakon sudske istrage, dok je titoistički režim pobio bez sudske istrage najmanje 200 tisuća ratnih zarobljenika, a da je i bila sudska istraga nad svima, to bi bio drek na šibici jer komunisti nisu meritorni za tumačenje načela prava jer Titova Jugoslavija nije bila pravna država ni u začetku, i to od prve sjednica Avnoja 29. „novembra“ 1943. pa do raspada 25. lipnja 1991. godine, i hrvatske deklaracije o nezavisnosti. Prvi jugoslavenski ustav iz 1946. bio je tipični staljinistički „ustav“.

Slovenska pak povjesničarka dr. Jerce Vodušek-Starič, čiji je otac bio partizan „Osvobodilne fronte“, u svojoj je nedavno objavljenoj knjizi dokazala da su jugoslavenski komunisti na vlast došli kroz Socijalističku revoluciju, a ne kroz antifašističku borbu protiv okupatora. Na revoluciju su se, btw., jugokomunisti i partizanski ratni veterani iz Subnora stalno pozivali od 1945. do 1990. godine. Cilj revolucije je je još za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata bio eliminacija i likvidacija svakog anti-jugoslavenskog i anti-komunističkog subjekta, od inteligencije do građanske klase.

Jutarnjem listu odgovara takav Goldsteinov pristup jer gotovo svi novinari Jutarnjeg, posebno vodeći kolumnisti Europapressholdinga, navijaju u proklamiranoj demokraciji Republike Hrvatske za jugoslavenski anti-demokratski titoizam, i relativiziraju partizanski genocid i ratne zločine titoista, što je shizofreno jer upravo je Jutarnji list popratio u posljednih nekoliko godina sva svjedočenja o masovnim ubojstvima nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima, popratio je iskapanja ubijenih posmrtnih ostataka od strane slovenske državne komisije u Teznom i sondažu toga protutenkovskog rova koji je dugačak 10 km i u kojemu je Titova partizanska Jugoslavenska armija pobila između 15 tisuća i 20 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, a među njima i dvije tisuće (2.000) ratnih ranjenika, te je masovna grobnica u Teznom veće stratište od masovnih grobnica s masovno ubijenim bošnjačkim ratnim zarobljenicima u Potočaru kraj Srebrenice. Jutarnji je popratio i rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima od 25. siječnja 2006. godine, ali kolumnist Davor Butković navodi da su partizanski ratni zločini evidentni, ali da Titov kult ličnosti mora unatoč tome ostati jer je bio antifašist. Ne, Tito nije bio antifašist nego boljševik, komunistički antifašist, diktator i zločinac!

To je upravo Mesićeva varka jer propagandom partizane od komunističkih antifašista pretvara u antifašiste. Istovremenmo se forsira putem mas-medija priča o navodnoj suvremenoj prijetnji od strane „hrvatskog neofašizma“ dok se udbaški establishment Hrvatske, vladavina bivših komunista i kriptokomunista prešućuje, iako je to upravo permanentna opasnost za Hrvatsku i demokratski napredak društva. Pri tome je zanimljiva pojava da je Miloševićev režim i velikosrpska politika etiketirala hrvatske žrtve, strijeljane ratne zarobljenika i ranjenike na Ovčari, „ustašama“, kako bi relativizirala to strašno smaknuće 263 hrvatskih ranjenika, te su hrvatske žrtve dobile istu etiketu kao i hrvatske žrtve komunizma iz 1945. godine, jer, kad su žrtve „ustaše“ onda nije šteta žrtava, onda su žrtve „zaslužile“ smrt odnosno likvidaciju u SS-stilu, zar ne?

Ivo Goldstein nikada nije zahtijevao izvođenje pred hrvatsko pravosuđe najveće ratne zločince koji u Zagrebu žive na slobodi, a to su određeni partizanski de facto ratni zločinci koji su u kaznenim prijavama osnovano osumnjićeni da su odgovorni za ubojstva najmanje 70 tisuća ratnih zarobljenika i zarobljenih hrvatskih civila, i to u tri najveće masovne grobnice u Europi – u Teznom, jamama Kočevskog roga i 123 jame Maclja. Ispada kao da se titoisti do danas nisu dovoljno napili ustaške krvi pa žele još. Mislim da s Ovčarom mogu biti jako zadovoljni jer tamo su pod titovkama i petokrakama likvidirani „ustaše“.

Goldsteinov pak otac, ujedno i urednik njegove knjige, promovirao je pak u svojoj knjizi „1941. – godina koja se vraća“ dogmu da su ustaše bili ti koji su genocid uveli 1941. kao novost na Balkanu, te time objašnjava, i neizravno kao uzročno-posljedičnu vezu opravdava genocid Miloševićeve Srbije jer Slobodan Milošević kao izgovor za velikosrpsku agresiju navodi „ustaški genocid nad Srbima u NDH“. To je bilo glavno oružje Miloševićeve medijske propagande uoči rata 1991. godine. Slavko Goldstein inače uopće nije povjesničar, nikada nije studirao niti diplomirao povijesnu znanost, ali je glavni koji u hrvatskoj javnosti postavlja povijesne standarde i vrijednosti, vrijednosne sudove koje vladajuća korumpirana i oportunistička politika u Hrvatskoj upija kao spužva vodu. Nastavak slijedi. CBK

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.