CRNI BLOG KOMUNIZMA

http://crniblogkomunizma.blog.hr

srijeda, 09.05.2012.

Nobelova nagrada za mir Günteru Grassu?

Crni blog komunizma nominira Güntera Grassa za Nobelovu nagradu za mir.

Nobelovac Günter Grass zaslužio je novu Nobelovu nagradu – ovaj puta Nobelovu nagradu za mir umjesto za književnost. Razlog: U situaciji kada intelektualci, i vladajući političari, u Europskoj uniji šute o ratnim trubama Zapada protiv Irana, i o opasnosti po svjetski mir koji bi izraelski napad na Iran mogao ugroziti, njemački, europski i svjetski književnik Grass probudio je glas svoje savjesti, i hrabro progovorio o onome što se moralo reći, a to je da Iran ne radi na proizvodnji atomske bombe, što potvrđuju i izvješća Pentagona i američkih tajnih službi, zatim, da Izrael ima oko 250 atomskih bombi koje mogu izbrisati iranski narod s lica zemlje, i da Njemačka isporučuje Izraelu podmornice koje mogu nositi balističke rakete za transport bojevih nuklearnih glava do ciljeva u Iranu.

Njemački main-stream mediji su Grassu odmah pokušali prišiti etiketu anti-semita, što je nonsens, jer je deklarirani ljevičar, i anti-fašist, te pobornik postojanja izraelske države i prijatelj je židovskog naroda Izraela.

Grass nije kritizirao državu Izrael, nego ratobornu izraelsku vladu koja kao demokratska vlada ne predstavlja cijeli izraelski narod nego samo onaj dio naroda koji ju je izabrao, a to je relativna manjina. Njemački vladajući političari ponašali su se kao ljudi bez pameti kada su kritizirali Güntera Grassa, odbijajući bilo kakav njegov argument, što svjedoči o njihovoj iracionalnosti, i sluganstvu prema američkoj službenoj politici koja bezrezervno podržava Izrael kojeg se vodi kao da je član Natopakta iako nije, a nije čak ni član Ujedinjenih naroda koji nisu ujedinjeni osim što se ova međunarodna organizacija tako zove.

Navodno će nastupiti mir tek kada Jeruzalem bude ujedinjen kao svjetski grad naroda i religija. Danas je Jeruzalem formalno ujedinjen pod vlašću Izraela, ali duboko podijeljen na židovski i muslimanski dio iako u njemu žive i kršćani. Nažalost, do uspostave mira odnosno ujedinjenog Jeruzalemu proteći će još more ljudske krvi, pošto ne vlada razum nego iracionalnost, sebičnost i samozavaravanje, te se svjetska elita vodi predrasudama.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Obama, trebao bi vratiti Nobelovu nagradu za mir koja mu je dodijeljena na lijepe oči, bez ikakvih zasluga. Umjesto njega nagradu bi trebao dobiti Günter Grass zbog svojeg humanističkog i pacifističkog iskoraka u borbi protiv vjetrenjača odnosno zapadnih ratnohuškačkih liberalnih masovnih medija, privatnih i javnih, koji ne izvještavaju nego vode propagandu, diktirana iz vrha politike i svijeta zapadnog bankarstva ili svjetske elite.

Takozvano međunarodno bankarstvo Wall Streeta i londonskog Citya je uzrok napetosti u svijetu, revolucija i ratova diljem globusa, zatim, neoliberalne ideologije, globalizma općenito, socijalnog siromaštva, velike nezaposlenosti i bijede, i sukobljavanja naroda i država.

Svrha u biti takve zločinačke politike koju međunarodno bankarstvo vodi preko para-parlamentarne tajne masonske Bilderberg-organizacije, i instrumentaliziranih zapadnih vlada svjetskih sila jeste nametanje vladavine Svjetske vlade koja je već osnovana, i djeluje, i koja upravo vodi kampanju za rat protiv Irana. Izreal je pri tome za Bilderberg-organizaciju poligon za zbor vojne sile koja treba pobijediti protivnike globalizma.

Naime, vodeći vlasnici međunarodnog bankarstva, koje nije međunarodno nego se samo tako naziva jer djeluje u zemljama diljem svijeta, i to preko narodnih banaka raznih zemalja, i Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, lažnog su židovskog podrijetla iako nisu vjernici nego borbeni ateisti.

Najmoćniji dio tzv. međunarodnog bankarstva su bankarske kuće Rockefeller i Rothschild, od kojih se posljednji smatraju i glavnim financijerima cionističkog pokreta koji je uspostavio židovsku državu Izrael, a znak na izraelskom stijegu da navodno predstavlja Rothschildov znak – heksagram – samo u plavoj, a ne u crvenoj boji kakav je bio znak Rothschilda dok su kao njemački (aškenazi) židovi živjeli u Frankfurtu na Maini koncem 17. stoljeća kada su utemeljili svoju bankarsku dinastiju, i preko svog plaćenika, i krypto-židova Adama Weishaupta (koji je tvrdio da nije židov iako je bio) 1. svibnja 1776. godine osnovali tajnu organizaciju Iluminati koju je bavarska krim-policija raskrinkala kao zločinačku organizaciju. Od tada se je tajna organizacija Iluminati ujedinila s masonskim organizacijama, i prouzročila manje-više sve revolucije u Europi, od Francuske revolucije preko Oktobarske revolucije, i svjetske ratove kao i brojne lokalne sukobe. Cilj je iz kaosa se nametnuti kao "spasitelj". Bilderberg-organizacija samo je nastavak tajne organizacije Iluminati koja polako izlazi iz svoje sjene na svjetsku scenu. Jedan od čelnika tzv. međunarodnog bankarstva, Zoellick, je 2009. godine na summitu G-20 izjavio da je Svjetska vlada uspostavljena. Istu je pedesetih godina u izjavi pred američkim Senatom najavio jedan od čelnika međunarodnog bankarstva, američki Židov Paul Warburg, suradnik Rockefellera, i također podrijetlom njemački aškenazi Židov. Slučajno ili ne, svi izraelski premijeri bili su do sada aškenazi Židovi.

Bankari Warburg i John D. Rockefeller I. su 1913. utemeljili njujoršku privatnu banku Sustav federalnih rezervi, i dobili od Kongresa protuustavnu ovlast da tiskaju novac, odnosno američki dolar, a tridesetih godina je predsjednik Roosevelt ukinuo zlatnu podlogu dolaru koji je otada postao potpuno bezvrijedan, odnosno njegova vrijednost je postala umjetna, naime održava se tiskanjem sve većeg broja novčanica, i astronomskim državnim dugom Sjedinjenih Američkih Država koje se zadužuju kod banke Federalne rezerve, a dug otplaćuju američki porezni obveznici preko protuzakonitog i protuustavnog "poreza na dohodak". Naime, četiri američke savezne države nisu ratificirale zakon o banci Sustav federalnih rezervi koja nije javna ili narodna banka, iako se zove federalna, nego privatna banka, a zakon o porezu na dohodak je Vrhovni sud S.A.D. proglasio protuustavnim jer se ne smije oporezovati dohodak posloprimaca pošto radnici od njega žive, te dohodak od rada nije profit, dakle, smiju se oporezovati samo vlasnici tvrtki i poduzeća, i oni koji ostvaruju dobit ili profit.

Zanimljivo, Engleska banka u Londonu (Bank of England), također nije narodna banka Engleske niti Velike Britanije nego jedna privatna banka čiji su židovski vlasnici dobili koncem 17. st. ovlast da tiskaju englesku funtu, i kreditiraju engleski dvor. Od tada se Engleska zadužuje kod Engleske banke, i taj dug otplaćuju engleski porezni obveznici. (Puni naziv Engleske banke je Tvrtka Engleska banka – The Company of the Bank of England.) Zna se da su glavni dioničari Engleske banke bankari Rothschild (izvorno Bauer), a glavni dioničari Federalnih rezervi su bankari Rockefeller (izvorno Steinhauer). Obje bankarske dinastije su financirale Mussolinijev i Hitlerov režim, te predsjednika Roosevelta i Staljina, i izazvale slom burze “Wall Street“ 1929. godine, kao i svjetsku financijsku krizu iz 2008. godine, odnosno slom dionica burze “Wall Street“. Jedini američki predsjednik koji je u prvoj polovici 19. st. sasjekao utjecaj bankara bio je predsjednik Monroe na kojeg je izvršen atentat, a predsjednik Kennedy, koji je namjeravao ukinuti utjecaj banke FED Reserve, je ubijen u atentatu. Osloboditelj robova u Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednik Lincoln, je rekao da će američki narod pasti u novo ropstvo ako će si dozvoliti da državom zagospodare privatni bankari.

Svjetska financijska kriza iz 2008. godine izazvala je krizu u euro-zoni, i prijetnju sloma irskog, španjolskog, talijanskog i grčkog gospodarstva i stečaja Grčke koju je kreditima napumpala Europska unija s preko 300 milijardi eura, uz lihvarske kamate, i barbarsku štednju, koje grčki narod nikada ne može otplatiti, kao što ni Nijemci između dva svjetska rata nisu mogli otplatiti lihvarske kamate na kredite za otplatu ratne odštete ugovorene ugovorom u Versaillesu, 1919. godine, što je bio jedan od uzroka Drugog svjetskog rata. Tada su međunarodni bankari slomom burze u Wall Streetu radikalizirali političku scenu u Europi, i omogućili ekstremistima poput Hitlera da dođu na vlast.

Isti scenarij se odvija i danas, naime, na nedavnim izborima u Grčkoj su u parlament ušli neokomunisti, i neonacisti, a vladajuće stranke desnog i lijevog centra su izgubile na utjecaju, prije svega zbog svoje političke korupcije. U Francuskoj se također radikalizirala politička scena jer je ojačala radikalna desnica - Nacionalna fronta. Svjetska financijska kriza iz 2008. godine vodi, dakle, do radikalizacije političke scene u Europi, tako i u Srbiji gdje su ojačali Miloševićevi socijalisti odnosno eks-komunisti, dok su u Hrvatskoj ojačali domaći eks-komunisti zvani socijaldemokrati koji su, u neodstatku bilo kakvog svrhovitog gospodarskog programa oporavka hrvatskog narodnog gospodarstva pribjegli primitivnoj ideološkoj titoističkoj demagogoji ukidanja pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom hrvatskih žrtava komunizma u Bleiburgu. U Francuskoj novi socijalistički predsjednik poziva nove milijune imigranata da nasele Francusku, i time podrže francusku ljevicu na budućim izborima, što predstavlja potencijalnu eksploziju, odnosno zapaljenu šibicu u spremniku s naftom, i mogućnost pojave novog Hitlera, ovaj puta u Francuskoj koja je i inače poznata po revoluciji. Iako je novi francuski socijalistički predsjednik najavio odmak od barbarske štednje zbog krize u euro-zoni, sva predizborna obećanja past će u vodu zbog diktata međunarodnog bankarstva. Tako i u Grčkoj, sve dok ne dođe do narodnog ustanka. (Nakon toga dolazi Američka vojska i „oslobađa“ Grčku.)

U Srbiji, koju su svjetske sile znale instrumentalizirati za svjetski rat i rat u Europi kao 1991. godine, osim srpskih neokomunista jačaju i srpski fašisti (četnici) koji dobivaju oko trećine biračkog tijela, tako da je politička scena u Srbij totalno radikalizirana i naelektrizirana, i zbog Kosova na rubu eksplozije. Balkansko bure baruta spremno je za ponovno potpaljivanje, možda kao pokušaj odvraćanja od rata na Bliskom istoku koji samo što nije počeo, kao i 1990./1991. kada je počela Pustinjska oluja usred jugoslavenske krize, i velikosrpskih ratova protiv Hrvatske i BiH. (Jedan visoki čelnik izraelske vojske najavio je nedavno strašnu odmazdu nad gradovima Libanona ako će se ta zemlja prilikom izraelskog napada na Iran uključiti u uskob.)

Podatci da u Sjedinjenim Američkim Državama ima oko 100 milijuna nezaposlenih (službeno 12 milijuna, a neslužbeno 88 milijuna, samo što 88 milijuna ljudi ne traži aktivno svaki mjesec posao pa su izbrisani iz službenih statističkih podataka), kako javlja CNN, tako da nezaposlenost u toj zemlji iznosi gotovo 50 posto (u Nemačkoj je nezaposlenost izosila 1933. godine između šest i deset milijuna), i da u Njemačkoj, kako javlja Deutsche Welle, 15 posto Nijemaca nema struju u svojim domovima jer ne mogu plaćati račune, a to je oko preko 10 milijuna ljudi koji na početku drugog desetljeća 21. st. živi u mraku, govori o realnoj opasnosti od narodnog ustanka, revolucije i rata, jer takve napete socijalne situacije iskorištavaju politički ekstremisti kojima neizravno upravljaju međunarodni bankari koji su i doveli do toga da milijuni ljudi u Njemačkoj nemaju struju, ili da 100 milijuna Amerikanaca nemaju posla i prihoda. Oko 43 milijuna Ameriknaca od 300 milijuna stanovnika živi od prehrambenih kartica američke vlade. Iako je Njemačka u 2011. godini ostvarila najveći izvoz u povijesti Savezne Republike Njemačke, njemački državni dug nikada nije bio veći nego 2011./2012. godine, a što je posljedica utjecaja međunarodnog bankarstva. Također, državni dug S.A.D. nikada nije bio veći nego za administracije predsjednika Obame koji se pokazao kao marioneta Wall Streeta odnosno Henrya Alfreda Kissingera (aškenazi Židov) iz Bilderberg-organizacije, i bankara Rockefeller. (Kissinger je zagovornik podjele BiH.)

Jedna od pobuna protiv globalizacije i Novog svjetskog poretka dogodio se u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini (North Carolina) koja se jednom već pobunila 1861. godine kad je izbio američki građanski rat. Ovaj puta nije u pitanju klasično ropstvo nego homoseksualizam. Na referendumu je 60 posto građana Sjeverne Karoline odbilo sklapanje homoseksualnih „brakova“, i odredilo da je brak isključivo ljubavna zajednica između žene i muškarca. Navedeni referendum je u Sjevernoj Karolini postao ustavni zakon, kao i u saveznoj državi Kaliforniji. (U Velikoj Britaniji i Španjolskoj su gay-brakovi legalizirani.)

Međunarodni bankari forsiraju homoseksualizam kako bi razorili obitelj, i lakše zagospodarili narodima. Uz homoseksualizam politički program međunarodnih bankara uključuje nametanje Genetski modificiranih organizama (GMO) koji izazivaju rak (razvijeni u Rockefellerovim institutima), zatim, borbu protiv nacionalizma i žigosanje nacionalizma i njegovo izjednačavanje s fašizmom (kao što se vidi na primjeru u Hrvatskoj), zatim, zamjena pojma „građanstvo“ s pojmom „narod“, odnosno pridavanje sekundarnog značaja pojmu građanstvo, zatim, forsiranje eks-komunista i lažnog antifašizma (kao što se vidi na primjeru u Srbiji i Hrvatskoj), zatim, monetarno-kreditno-lihvarska politika preko Međunarodnog monetarnog fonda (kao što se vidi u svim zemljama koje ovise o „pomoći“ MMF-a), zatim, smanjenje broja stanovnika kroz primjenu kontracepcijske tzv. anti-beby-pilule (koja je razvijena u Rockefellerovim institutima šezdesetih godina), zatim, izazivanje sukoba između kršćana i muslimana kroz tzv. anti-terorističke ratove, zatim, tzv. anti-terorističke policijske zakone odnosno ukidanje demokracije i građanskih prava, izokretanje stvarnog stanja i sustavno krivotvorenje povijesti, medijsku cenzuru nad političkim neistomišljenicima koja se provodi diljem Zapada, i pohlepna pljačka nafte pod izgovorom hinjene brige za ljudska prava i demokraciju. (U Siriji, saveznik Irana, koja je nedavno donijela demokratski ustav, i raspisala demokratske višestranačke izbore, Zapad poziva na rušenje vlasti koja je omogućila demokratske izbore.)

Obezvređivanjem papirnatog novca međunarodni bankari na mala vrata uvode digitalni novac odnosno virtualni novac radi lakše kontrole nad ljudima. Slijedeći korak je čipiranje ljudi, i ukidanje plaćanja u gotovini, odnosno ukidanje slobode ljudima. (U Švedskoj je već uvedeno isključivo digitalno plaćanje.)

Taj program provodi Svjetska vlada, najavljen 2000. godine donošenjem plana „Globalna demokracija“ od strane instrumentaliziranih Ujedinjenih naroda, kojim je predviđeno ukidanje nacionalnih vojski, i stvaranje svjetske vojske, i svjetskih sudova za ratne zločine koji su osnovani i djeluju kao što se nacionalne vojske polako ukidaju (vidi na primjeru smanjenja Hrvatske vojske, ili njemačke vojske Bundeswehr koja je spala na jednu trećinu od svoje snage u trenutku pada Berlinskog zida). Vrhunac tog zločinačkog globalnog programa Svjetske vlade jeste čipiranje ljudi koje je već počelo.

Chip, proizveden od jedne tvrtke u gradu Philadelphiji u Sjedinjenim Američkim Državama, ugrađuje se na čelo ili u desnu šaku, jer su stručnajci ustanovili da je tamo protok krvi najbolji.

Minijaturni chip veličine rižina zrna funkcionira na principu radio-valova (kao i bio-metrijske putovnice koje sadrže chip, ili kreditne kartice sa čipom), i upravljan je preko GPS-sustava, dakle, preko računala i satelita. On se po potrebi može daljinski isključiti, što znači da će politički nepodobni, i „neposlušni“ ljudi biti kažnjeni time da će im se chip, usađen pod ljudsku kožu, jednostavno isključiti, i više neće moći kupovati hranu, jer gotovinskog plaćanja neće biti, a do svojih računa u bankama neće moći. (Postat će „gubavi“ izopćenici, osuđeni na smrt izgladnjivanjem.)

Sve to je već najavljeno u Otkrivenju (Apokalipsi) u Bibliji gdje se govori o „lažnim Židovima“ i „sinagogi sotone“, te žigosanju ljudi, naime, aškenazi Židovi podrijetlom nisu etnički Judejci iz semitske skupine naroda (dana bismo rekli Židovi) koje su stari Rimljani protjerali u dijasporu, nego azijatski Hazari koji su u 1. stoljeću prije Krista osvojili 1 milijun četvornih kilometara istočne Europe između Kaspijskog jezera i Crnog mora,, i u 8. st. prešli na judejsko-farizejsku vjeru utemeljenu na Talmudu, danas bismo rekli židovsku vjeru. Pri tome treba napomenuti da vodeći svjetski međunarodni bankari nemaju ništa zajedničko sa židovskim narodom, naprotiv, davno su se kroz privilegije i materijalno bogatstvo otuđili od naroda, te nisu vjernici kao što su židovi, nego borbeni ateisti koji mrze svakog vjernika i ateista. Borbeni ateist bio je, primjerice Hitler, i Staljin.

„(...) Poznam tvoju nevolju i tvoje siromaštvo – ali ti si bogat! – i grdnje koje su ti nanijeli oni koji tvrde da su Židovi, a nisu, nego sotonina sinagoga. (...)“ Biblija, Novi zavjet, Otkrivenje/Apokalipsa, sv. Ivan, Crkva na Zemlji, Progonjenoj Crkvi u Smirni, poruka potlačenom čovjeku.

„(...) Članovi sotonine sinagoge koji tvrde da su Židovi, a nisu, već lažu - evo, učinit ću da 'dođu i da padnu ničice pred tvoje noge', pa upoznaju da 'te ja ljubim'.(...)“ Biblija, Novi zavjet, Otkrivenje / Apokalipsa, sv. Ivan, Crkva na Zemlji, Misionarskoj Crkvi u Filadelfiji.

"(...) Potom opazih drugu Zvijer [slikoviti opis Zemaljske svjetovne sile] gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta [slikovita dva roga ili dvojica vladara ili dva politička centra], a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrši u njezinoj službi i čini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izliječena smrtonosna rana. Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih čini u službi Zvijeri, savjetujući stanovnike zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena mačem, ali ostade na životu. Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi 'koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri'. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijera. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest." [Geometrijski zbroj heksagrama daje broj 666.] (...) Proročanstvo Isusa Krista u Apokalipsi sv. Ivana

CBK

- 15:12 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2012.

BREAKING NEWS: AFERA "BLEIBURG"

Knjiga na 494 gusto tipkane stranice dokumentira zločine Titovih partizana na bleiburškom polju i Križnom putu.


Ne, nećemo odustati dok pravo ne teče kao voda, a pravda poput bujice!
Martin Luther King Jr.


Dragi blogeri i komentatori, prenosim u cijelosti

Prosvjedno otvoreno pismo predsjedniku Hrvatskog sabora Borisu Špremu, i saborskom Predsjedništvu, povodom odluke saborske većine u Predsjedništvu Hrvatskog sabora o ukidanju pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu.

Zagreb, 18. travanj 2012. godine


"Poštovani gospodine Predsjedniče, i poštovane dame i gospodo – članovi Predsjedništva Hrvatskog sabora!

Iako nismo iznenađeni odlukom saborske većine u Predsjedništvu hrvatskog nacionalnog parlamenta (SDP, HNS-LD) o ukidanju pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu, jer je tendencija vladajuće politike u Republici Hrvatskoj neokomunistička (ekstremno-ljevičarska), i to općenito posljednje 21 godine od hrvatske nezavisnosti, a posebno unatrag nekoliko godina, ipak navedena nekulturna i nepravedna odluka govori o vama i vašoj partiji. Zbog toga će Bog kazniti vas i vašu partiju!

Od predstavnika vladajuće politike, t.j. od bivših komunista koji od hrvatske nezavisnosti nekadašnji jugoslavenski partizanski totalitarni komunizam nazivaju „antifašizam“ moglo se i očekivati relativiziranje komunističkih zločina, i omalovažanje hrvatskih žrtava komunizma, tako da je odluka o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom očekivana, iako je u suprotnosti s povijesnim činjenicama, jer, gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, i dužnosniče Socijaldemokratske partije, čak i kao povijesni laik i osoba koja je rođena 1956. godine, te ne spada u kadrove Komunističke partije Jugoslavije koji su u Drugom svjetskom ratu i poraću, sve do sloma komunističke totalitarne Titove Jugoslavije, ubijali nevine, trebali bi ste znati da je komunistički zločin, čiji je simbol sintagma “Bleiburg i Križni put“, ušao u hrvatsku povijest pod pojmom

Bleiburška tragedija hrvatskog naroda

Vi i vaša saborska većina prezentira samo dio hrvatskog naroda, (i to samo na rok od četiri godine), ali Hrvatski sabor kao institucija predstavlja cijeli hrvatski politički narod, međutim, unatoč tome ukidate pokroviteljstvo nad komemoracijom tragedije hrvatskog naroda, i pri tome vas nije nimalo sram nego pronalazite izgovore za vaše čine vrijeđanja hrvatskih žrtava komunizma – zaista mizerno, sramite se!

Dajemo Vam na znanje da krivotvorite povijest, jer ste povodom vaše pogrešne odluke izjavili da na bleiburškom polju navodno nije bilo nevinih žrtava!?

Na položaju predsjednika Hrvatskog sabora nemate pravo na zablude i neznanje, naprotiv, uvjereni smo, čak kad biste i djelovali u dobroj namjeri, a iste nerijetko vode u pakao, da iz razloga pogrešnog odgoja i obrazovanja namjerno vrijeđate žrtve komunizma.

Na bleiburškom polju su pripadnici, ne Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, kako spomenuste, nego Jugoslavenske armije, i to (samozvanog) maršala “Tita“, koji je bio doušnik staljinističke sovjetske zloglasne tajne policije NKVD, dakle, partizani, pucali po mnoštvu razoružanih hrvatskih izbjeglica, među kojima nije bilo samo pripadnika razoružanih oružanih snaga NDH nego i hrvatskih civila.

Po mnoštvu hrvatskog naroda na bleiburškom polju, i razoružanoj masi, partizani su pucali najmanje 15 do 20 minuta neprekinutom mitraljeskom vatrom, a uz to su upravo kod borova na bleiburškom polju, dakle, tamo gdje su Vaš predsjednik Zoran Milanović, i Vaš predsjednik Ivo Josipović, licemjerno odali počast žrtvama, klali hrvatske zarobljenike, i pobili ih! Drugim riječima, na bleiburškom polju bilo je nevinih žrtava, među njima i žena i djece, dakle, suprotno lažima koje se sustavno plasiraju u neslodobnim mas-medijima.

Usput rečeno, svaki objektivni povjesničar zna, da NOVJ nije bila narodnooslobodilačka vojska, osim po imenu, jer je u Drugom svjetskom ratu maltretirala i ubijala sve one pripadnike naroda koji nisu pristupili partizanskom pokretu pod kontrolom komunističke partije, a to je bila velika većina naroda koja je odbacila komunizam. Na koncu, partizanska tzv. narodno-oslobodilačka vojska nije oslobodila hrvatski narod nego ga učinila jugoslavenskim robom čiji su okovi popucali 1991. godine u slobodi i nezavisnosti. Kao što znate, Hrvatska vojska i hrvatski dragovoljci-bojovnici slomili su 1991. godine Titovoj JNA kičmu u Vukovaru.

Podsjećam Vas, što je hrvatska žrtva velikosrpskog četništva i komunizma, humanist Siniša Glavašević, napisao u „Oporuci Vukpvara“, naime Vaše kolegice i kolege ondašnjeg saziva Sabora nazvao je „izdajnicima“. Među njima su bili i članovi vaše partije.

Međutim, ako broj žrtava na bleiburškom polju ostavimo po strani, morate znati da je Bleiburg simbol stradanja Hrvata. Je li Vam to kao Hrvatu što govori? Očito ne. Jeste li Vi, gospodine predsjedniče Sabora, denacionalizirani čovjek?

Ukidanjem pokroviteljstva tom simbolu, Vi vrijeđate, ne samo žrtve komunizma, nego i cijeli hrvatski narod, sve građane Hrvatske bez obzira na spol, etničko podrijetlo i vjeru ili nevjeru!

Akt ukidanja pokroviteljstva Hrvatskog sabora je necivilizirani čin nedostojan časne i povijesne institucije hrvatskog naroda i hrvatske države koja ima stoljetnu tradiciju, čak i u vremenima kada je hrvatski narod bio obespravljen u personalnoj uniji s Ugarskom, i poslije u Austrijskom carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji, povijesne činjenice nam govore, da je postojao Hrvatski sabor kao vrhovno predstavništvo Hrvata. Jedino nakon osnivanja prve Jugosalvije, 1918. godine, velikosrpski okupator i domaći izdajnici ukinuli su postojanje hrvatskog parlamenta, i prvi demokratski Sabor je konstituiran tek nakon sloma komunističke Jugoslavije, kao što znate. Drugim riječima, morale su propasti obje Jugoslavije, da hrvatski narod dobije svoj demokratski parlament. Vi sada kotač povijest mislite vratiti natrag? No Passaran!

Partizanski ZAVNOH nije bio demokratski parlament nego jedna “šumska“ skupština pod kontrolom komunističke partije, i ZAVNOH nije imao demokratski legitimitet nego je hrvatskom narodu silom nametnut. Isto tako, zna se, da hrvatski Ustav iz 1990. godine, u koji je kao kukavišje jaje u njegovu preambulu unijet ZAVNOH, nije prošao referendumsku potvrdu, nego je nametnut bez da se pitalo političke Hrvate za mišljenje o tome.

Podsjećam Vas da je bivši komunist, i sudac Ustavnog i Upravnog suda, g. Bartovčak, sudac u mirovini, upravo to utvrdio u svojoj pravnoj analizi ove komunističke skupštine, da je ZAVNOH jedno „nedemokratsko tijelo“.

Na koncu je Tito obezvrijedio i onaj dio Zavnoha koji je govorio o ljudskim pravima, a nastao je pod utjecajem ratnog sekretara CK KPH Andrije Hebranga, dakle, deklaracija tog tijela bez demokratskog legitimiteta, i nakon Drugog svjetskog rata likvidirao bilo kakve deklarativne slobode i ljudska prava na koje se ZAVNOH pozivao, i uveo komunističku diktaturu.

Za masovna smaknuća hrvatskih bleiburških žrtava, koje predstavljaju žrtve totalitarnog komunizma (vidi deklaracije Vijeća Europe iz 1996. i 2006., i Europskog parlamenta iz 2009. o „osudi totalitarnog komunizma“, i u spomen na sve žrtve totalitarnih diktatura i autoritarnih režima, dakle, žrtve fašizma i komunizma), glavni je krivac onaj koji je izdao zapovjed da se one likvidiraju, a to je Josip Broz – Tito (doušnik Valter), koji je dao ubit i Zagrbačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca. Stepinac je danas blaženik, sutra svetac, a “Tito“ kojeg sramotno veličate?

Vaš “Tito“, gospodine predsjedniče Sabora, završio je na smetlištu povijesti, i to kao masovni zločinac i ubojica, komunistički tiranin i jugoslavenski diktator, ili ako hoćete da zvuči ljepše – kao doživotni predsjednik totalitarne SFRJ.

“Tito“ nije bio vođa antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, ali, kada bismo postavili hipotezu da je bio antifašist i vođa antifaštističkog pokreta u Srbiji, Bosni, i Crnoj Gori (u Hrvatskoj kao što znadete to je bio, po neokomunističkim kriterijima, antifašist, sekretar Andrija Hebrang, također kao i Stepianc ubijen od titoističkog režima), počinio je masovne zločine koji ga u povijesti diskvalificiraju za bilo što.

Titovi komunistički partizani, koje zovete „antifašistima“ pobili su za vrijeme rata i u neposrednome poraću vodeće antifašiste iz Hrvatske seljačke stranke, vodstvo stranke mučili u vojnom zatvoru u Novoj Vesi, i poslali nevine u komunistički koncentracijski logor Viktotrovac kod Siska. U Zagrebu su lažni antifašisti digli u zrak knjižnicu i sjedište zagrebačkog ogranka Hrvatske seljačke stranke, postavivši bombu Radićevoj udovici. Sram bilo Tita i njegove crvene fašiste! U Bjelovaru su titoisti spalili tri tisuće naslova knjiga iz knjižnice Hrvatske seljčke stranke. U Hudoj jami su žrtve komunizma, koje su doveli s bleiburškog polja, Titovi partizani ubijali krampovima, u Maclju sjekirama itd. Što je s Titovim logorom na Golom otoku? Vi nikad o tome u javnosti ne pričate, samo kad morate, kad vas, ili novinarska javnost, ili same žrtve koje vire iz masovnih grobnica i jama, na to natjeraju. Kakvi ste vi to ljudi, kakvi dužnosnici? Tko ste vi uopće?

Kao što znadete, tzv. Tito jeste počinio genocid nad hrvatskim narodom. Zar Vam to kao Hrvatu ništa ne govori? Nisu Vas, Vašeg mlađeg kolegu, i partijskog druga, Zorana Milanovića, i starijeg druga Ivu Josipovića, o tome učili, neznate ništa o tome?

Hrvatski državni sabor je 1999. konstatirao, da je jugoslavenski komunistički režim počinio genocid nad hrvatskim narodom, i da je za taj genocid najodgovorniji “Tito“. Svoj potpis na to stavio je predsjednik Sabora, Vlatko Pavletić. Tko ste Vi da to dovodite u pitanje? Zasigurno ćete i to nazvati zlouporabom vlasti vaših prethodnika, kao odluku Sabora Republike Hrvatske iz 1996. godine o pokroviteljstvu nad bleiburškom komemoracijom. Odluka iz 1996. je bila nešto najmanje što je bivši partizanski polit-komesar Franjo Tuđman kao predsjednik Republike Hrvatske mogao napraviti, a napravio je vrlo malo glede prosvjećivanja o zločinima komunizma. Vi sada mislite povijest brisati gumicom?

Vi, i vaše kolegice i kolege iz saborske većine vršite zlouporabu vlasti, i političkom moći činite nepravdu hrvatskim žrtvama komunizma.

Partizani su se u Drugom svjetskom ratu borili za komunizam, i za Jugoslaviju, a Vi danas u neovisnoj Republici Hrvatskoj, i to de iure neovisnoj, jer još nije pristupila u članstvo EU, nego tek od 1. srpnja 2013. godine, u pozitivnom svjetlu spominjete partizane i „druga Tita“ koji su se borili za Jugoslaviju i komunizam, i to “Tita“ koji je dao ubit kardinala Stepinca, i to na podmukao, kukavički i perfidan način dao smaknuti duhovnog pastira hrvatskog kršćanskog katoličkog većinskog dijela hrvatskog naroda, i moralnu vertikalu Hrvatske.

Gospodine predsjedniče Sabora, zar Vi i Vaša partija, i Kukuriku-koalicija, ne uviđate iracionalizam vaše politike?

To što radite je ne samo suprotno od vaših predizbornih obećanja, jer niste obećali ukidanje pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, nego i suprotno europskoj politici, i civilizacijskim dostignućima, jer vi mislite, ali krivo mislite, da ukidate simbol hrvatskih stradanja u povijesti. Taj simbol, međutim, ostaje u hrvatskom narodu, i svake godine će i nadalje biti komemoracija žrtvama komunizma na bleiburškom polju dok ćete polagati vijence, na račun hrvatskih poreznih obveznika, u Srbu.

„Bleiburg“ je najveća tragedija u povijesti hrvatskog naroda, veća tragedija od bilo kojeg pokolja koji počiniše osmanlijske čete za vrijeme Turskih ratova, ili četničkih pokolja u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, odnosno ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu protiv velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Vaša politika neće, hvala Bogu, stvoriti podjelu u hrvatskom narodu, jer vaš svjetonazor dijeli samo vrlo mala manjina hrvatskog društva koja nikako nemože podnijeti činjenicu da je Titova Jugoslavija završila na smetlištu povijesti kao i Karl Marx.

Vaša oholost i umišljenosti neće vam dati da progledate kraj zdravih očiju, i da poslušate glas savjesti kraj zdravih ušiju. Drugima kopate jamu, ali, kao što nam govori narodna poslovica – sami ćete u nu pasti!

U jeci strašne ekonomske krize, i još strašnije nezaposlenosti, posebno među mladima, koje možemo zvati omladinom ili mladeži, jer i jedan i drugi pojam opisuju strani izraz „teenager“, u vrijeme velike svjetske političke i ekonosmke krize kada se slobodni svijet nalazi pred sukobom na Bliskom istoku, možda i pred Trećim svjetskim ratom, svjetskim kaosom i novim genocidom, globalnom diktaturom, i uništenjem bilo kakve slobode ljudi kroz čipiranje ljudi kao pasa, Vi se igrate revolucije, i mijenjate državne praznike i pokroviteljstva?

Uvjereni smo da će vaše kolegice i kolege iz Kukuriku koalicije i ove godine pohoditi obnovljeno komunističko spomen-obilježje u Srbu gdje se svečano obilježava uspomena na četnički ustanak od 27. srpnja 1941. godine, i na kojem svi nazočnim koji taj skup nazivaju „antifašističkim“, slave klanje nad hrvatskim civilima koje je nastalo kao posljedica tog velikosrpskog ustanka protiv NDH, uz pomoć talijanskih fašista i Mussolinijevih crnokošuljaša. Dapače, očekujemo pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad tom manifestacijom neokomunizma na kojoj partizanski ratni veterani oblače svoje troroge ružne kape sa crvenom zvijezdom petkrakom i srpom i čekićem – znakovima Oktobarske revolucije, a ne antifašističko znakovlje kao se lijepo laže. Nakon Drugog svjetskog rata su komunisti maršala Tita i Tito osobno, ukrali taj ustanak od svojih ratnih drugova četnika s kojima su bili u vojno-političkoj koaliciji, a Tito i Draža Mihailović u ugovornom savezništvu, da bi pred konac WWII Tito u partizasnke redove primio mnoštvo četnika, a oni četnici koji nisu htjeli služiti komunizmu, njih je Tito također dao pobit u ratnom zarobljeništvu nakon što su ih britanske okupacijske snage u južnoj Austriji izručile Titovim partizanima koji su čak i četnike klali! Nevjerojatno! Partizanski pokret pobio je u WWII oko 20 tisuća slovenskih civila, i preko 200.000 tisuća hrvatskih civila, a da o hrvatskim vojnim ratnim zarobljenicima i ne govorimo. Partizansko etničko čišćenje nakon rata, u neposrednom poraću, dakle, čišćenje hrvatske inteligencije, dokumentirao je britanski veleposlanik pri Svetoj Stolici, Sir Ralph Stevenson, tako da vaši istomišljenici mogu o tome lagati domaćoj publici, ali ne i svijetu. Britanski originalni dokumenti o partizanskim komunističkim ratnim zločinima, koji se nalaze u hrvatskim rukama, jači su od bilo kojih fraza sinova Titovih partizana!

Vaša nepoštena, i duboko nepravedna odluka o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom ima duboku političku pozadinu izlaženja u susretu britanskoj vladi koja je odgovorna za kršenje međunarodne ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, i za sudjelovanje u ratnom zločinu nad razoružanim hrvatskim vojnicima i časnicima.

Vaša odluka ima svrhu da se ugasi sjećanje na Bleiburg koje javnom komemoracijom pod pokroviteljstvom hrvatske države podsjeća britansku vladu premijera Churchilla na njezin grijeh, na njezine propuste i na njezino sudjelovanje u ratnom zločinu nad političkim Hrvatima, Slovencima, i Srbima.

Totalitarni Sovjetski Savez, i Titova jugoslavenska komunistička vlada, nisu u trenutku bleiburške tragedije hrvatskog naroda od 15. svibnja 1945. godine bile potpisnice Ženevske konvencije iz 1929. godine, dok Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, i Nezavisne Države Hrvatske, jesu, tako da je odgovornost britanske vlade još veća s obzirom na protuzakonito izručenje hrvatskih ratnih zarobljenika, i zarobljenih hrvatskih civila, svom divljem savezniku Titu, jer su morali znati da će komunist Tito pobit hrvatske antikomuniste.

Vaša politička odlukom o „Bleiburgu“ štiti strani interes, i predstavlja u biti strani interes, ali ne i interes hrvatske javnosti, jer interes hrvatske javnosti jeste povijesna istina!

Umjesto povijesne istine i pravde, Vaš partijski drug i nekulturni predsjednik Republike u svojim javnim nastupima koristi neprimjereni rječnik, nedostojan jednog državnika, u kojem spominje „ustašku zmiju“, pri čemu se rijetko kada može razaznati misli li pri tome na hrvatski narod ili na nekadašnje ustaše, ili na današnje one Hrvate koji su po njegovom mišljenju politički nepodobni. Međutim, prepoznatljiva je to retorika govora mržnje koju je koristio velikosrpski „vožd“ i komunistički diktator u Srbiji, Slobodan Milošević, kad je klevetao Hrvatsku, i Hrvate da su „ustaše“. Tom ratnom zločincu je takva retorika služila u njegovoj i agitacijskoj propagandi beogradskih medija tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, a ne „jugoslavenskog građanskog rata“, tako da se postavlja pitanje – jesmo li i danas u ratu?

Dok se laže o nepostojećim „ustaškim zmijama“, pred očima cijelog svijeta leglo udbaških zmija, da sada parafraziramo boljševički rječnik predsjednika Republike, slobodno plazi Republikom Hrvatskom, a neke od njih nalaze se na policijskoj tjeralici Interpol, ali bez problema nastupaju kao svjedoci na sudu. Tim veća je odgovornost koalicijske vlade RH za de facto rušenje ustavnog odnosno pravnog poretka Republike Hrvatske, jer državni vrh RH pruža nekadašnjim udbašima državnu zaštitu od sudskog progona, bilo od procesuiranja u Njemačkoj, bilo u Hrvatskoj. Ne trebamo Vas podsjećati da je jedan od svjedoka pred hrvatskim pravosuđem od njemačkog pravosuđa optužen da je sudjelovao u ubojstvu partizanskog prvoborca, i, po vašim kriterijima, antifašista, Stjepana Đurekovića, direktora zagrebačke Ine, i to samo zato što je ovaj razotkrio veliku političku korupciju u vrhu zločinačkog Saveza komunista Hrvatske. Nije čudo da politička korupcija i dan-danas razara hrvatsko društvo kada oni koji trebaju biti kažnjeni zbog korupcije i drugih zločina predstavljaju uvažene „antifašiste“.

Retorika o „ustaškoj zmiji“ u javnom rječniku predsjednika Republike poklapa se s oktrivanjem velike političke korupcijske afere „ZAMP“. Zbog toga bi u svakom demokratskom društvu podnio ostavku, kao što je to nedavno učinio njemački predsjednik Wulff zbog daleko manje korupcijske afere.

Od Vas, gospodine predsjedniče Sabora, ne očekujemo odgovor, poučeni predstavkama humanista dr. Slobodana Langa kojemu je „sin Titovih partizana“, kako se titulirao, bezobrazno odgovarao.

Umjesto da ovom opljačkanom narodu date makar bilo kakav imalo vrijedan odgovor kako ga mislite izvuć iz teške ekonomske i političke krize, vi ništa drugo neznate nego demagoški narodu bacati pijesak u oči, i odvlačiti pažnju s gorućih ekonomskih problema na vječite priče o partizanina i ustašama, što se, inače, radi u diktaturama.

Istina jest, da su prethodne vlade i prethodni saborski sazivi koristili „Bleiburg“ u demagoške svrhe, tako i Račanova koalicija, i da pored svakogodišnje državne komemoracije u Bleiburgu nije riješen niti jedan jedini komunistički zločin, nisu iz masovnih grobnica po Hrvatskoj, kao npr. na maceljskoj gori, ekshumirane žrtve komunizma, nije u glavnom gradu podignut spomenik žrtvama komunizma, nije proglašen Trg žrtava komunizma (Vi ste bili potpredsjednik Zagrebačke skupštine), komunistički zločinci nisu procesuirani, (što je npr. sa slučajam predmeta „Boljkovac“?), ali zato se Vaš premijer u izbornoj noći grli s Josipom Manolićem. Bravo, svaka čast!

Međutim, ukidanje pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, gdje su pale nevine hrvatske žrtve, dok na jugoslavenskoj strani nije na bleiburškom polju bilo žrtava, i koja predstavlja simbol stradanja, predstavlja dno dna.

Zar mislite da Zagrebački nadbiskup, i kardinal Josip Bozanić, koji je govorio na takvoj jednoj državnoj komemoraciji u Bleiburgu, nije govorio zbog žrtava? Zar mislite da predstavnici Islamske zajednice RH i BiH u Bleiburgu ne govore u ime žrtava?

To su odgovori na koje odgovorite sebi, ne nama, nama Vaši odgovori ne trebaju. Po djelu se čovjeka poznaje, a ne po slatkorječivim riječima.

Bez poštovanja, i sa žaljenjem zbog vaše iracionalne politike koja potkopava demokraciju i pravni poredak!"




Čak je i jedna anglosaska slikarica s dalekog Novog Zelanda dokumentirala u svojoj slici u ulju na platnu zločine na bleiburškom polju koje Boris Šprem ne vidi



Licemjerni predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, na bleiburškom polju

CBK

www.crniblogkomunizma.blog.hr

- 17:37 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2012.

Europska afera "Günter Grass"

Na relaciji Izrael – Njemačka, ili preciznije rečeno na relaciji Izrael – Günter Grass pojavila se nesvakidašnja afera, i to je trenutno najveća afera u Europskoj uniji ako je suditi po odjecima te afere u njemačkim i europskim medijima, i njemačkoj politici.

Poznavatelji povijesti književnosti i filma znaju tko je Günter Grass – dobitnik nobelove nagrade za literaturu povodom njegovog antiratnog romana „Die Blechtrommel“ [Limeni bubanj], na osnovi kojeg je snimljen i istoimeni igrani film, u kojemu je preko likova iz istočne Njemačke (taj geo-politički pojam se odnosi na onaj dio njemačkih teritorija koji su nakon Prvog i Drugog svjetskog rata anektirani, odnosno pripojeni Poljskoj na njezinom zapadu, a istovremeno od Poljske otkinuti njezini teritoriju na istoku), opisuje Drugi svjetski rat, i odrastanje jednog njemačkog dječaka u gradu Danzigu [Gdanjsk] koji u biti ne želi odrasti jer mu se svijet u kojem živi ne sviđa, te ostaje dječak, a svoje nezadovoljstvo manifestira udaranjem u svoj limeni bubanj, čime svijetu daje na znanje da taj svijet nije u redu. Naravno, nitko ga ne sluša...

U mladenačkim danima, dok je još bio maloljetan, Günter Grass je sa 17 godina novačen u oružane SS-jedinice (Waffen-SS), nakon što je prvo služio u protuzračnoj obrani njemačke vojske Wehrmacht.

Kao što je bivši časnik Wehrmachta, i kancelar Savezne Republike Njemačke i predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Helmut Schmidt, izjavio - "njemački vojnici u Wehrmachtu nisu bili fašisti, niti je Wehrmacht bio fašistička vojska", a o čemu je polemizirao sa sovjetskim vođom i čelnikom Komunističke partije Sovjetskog Saveza, Leonidom Brežnjevim, koji je smatrao da je svaki njemački vojnik u Drugom svjetskom ratu navodno bio fašist.

Međutim, biti fašistom podrazumijeva određene ispunjene pretpostavke, kao npr. pripadnost fašističkoj stranci ili pokretu, nekoj fašističkoj organizaciji, određenom fašističkom svjetonazoru i fašističkoj ideologiji i slično.

Günter Grass nije bio član Hitlerove nacističke stranke N.S.D.A.P. ali kao pripadnik borbenih SS-jedinica bio je pripadnik jedne fašističke oružane organizacije, i to kao maloljetan.
Od tada je njegov životni put krenuo drugim tokom, te je Günter Grass postao, ne samo književnikom, nego i ikona njemačke demokratske ljevice, odnosno socijal-demokracije, i zagovaratelj mirovnog pokreta.

Drugim riječima, iako nije izvorno bio fašist nego unovačeni pripadnik jedne fašističke para-vojske (nitko ga nije pitao želi li ili ne želi postati pripadnik SS-jedinica, odnosno nije bio dobrovoljac), što je priznao tek 2006. godine kad je objavio svoj roman “Ljuštenje luka“, svaki čovjek ima pravo u svom životu promijeniti mišljenje, i krenuti ispravnijim putem ako prethodni životni put nije bio ispravan. Svaki čovjek ima pravo na popravak, a pogotovo netko tko nije počinio neki zločin, pa čak i osuđeni zločinci nakon odslužene kazne imaju u demokraciji pravo na svoja ljudska i građanska prava, jer su odsluženjem zatvorske kazne otplatili dug prema društvu.

Günteru Grassu je tako njemačko društvo, i svjetska javnost oprostila njegov mladenački angažman u SS-jedinicama, i sve bi ostalo u najboljem redu da nedavno nije napisao pjesmu, koja je objavljena u njemačkoj liberalnoj münchenskoj novini "Süddeutsche Zeitung", u kojoj kritizira Izrael da prijetnjom ratom Iranu ugrožava svjetski mir, s obzirom na izraelski potencijal atomskog oružja koje bi u preventivnom ratu moglo iranski narod izbrisati s lica Zemlje. (U svojim izjavama nakon što je objava proglašena aferom, Günter Grass je pojasnio da se njegova kritika odnosi na aktualnu izraelsku vladu, a ne na Izrael kao takav, i da se ne odnosi na židovski narod.)

Kao što je poznato, 2012. se zaoštrava bliskoistočna kriza. Liberalni Zapad predbacuje Islamskoj Republici Iran izradu atomske bombe, dok demokratska vlada u Teheranu (izabrana na parlamentarnim izborima) tvrdi da radi samo na mirnodopskom nuklearnom programu koji obuhvaća izgradnju nuklearne elektrane za proizvodnju struje, i postrojenja za obogaćivanje urana, odnosno goriva koje u nuklearnoj elektrani služi u postupku proizvodnje energije. Iran namjerava postati energetski neovisan od inozemstva, odnosno planira budućnost za svoje stanovništvo u vremenu kada bogate naftne zalihe budu pri kraju kako bi mogao sam nastaviti proizvoditi energiju, odnosno da za proizvodnju struje štedi naftu koja kao vrijedna sirovina ima svoju uporabu u drugim i važnim industrijskim granama.

Već posljednjih 20 godina Zapad optužuje Iran da radi na atomskoj bombi, i iste prijetnje koje stižu do ove zemlje između Kaspijskog mora [jezera] i Perzijskog zaljeva, stizale su i 1992. godine, međutim ove godine se konkretno prijeti Iranu ratom!

Povijest zategnutih odnosa zbog programa nuklearne energije u Iranu traje od sedamdesetih godina:

Režim vlasti iranskog cara - šaha Pahlevija je uz pomoć Francuske krenula u ambiciozni projekt izrade nekoliko nuklearnih elektrana ili atomskih centrala za proizvodnju struje, vrijedan milijardi US$.

To je bila kap koja je prelila čašu strpljenja anglo-američkog svijeta (S.A.D. i Velike Britanije) koji je procijenio da bi Iran time postao potpuno neovisan od anglo-američkih naftnih tvrtki, i Zapada općenito.

U zavjereničkom krugu Zapada stvoren je tajni plan o rušenju šaha, i to tako da se u Iran izveze „crv revolucije“ kako bi se promijenila vlast. Stoga su zapadne anglo-američke tajne službe u Iran poslale svoje tajne agente, i aktivirale doušnike koji su započeli s terorističkim napadima, ali tako da izgleda kao da iranska oporba napada režim, a režim je na takve napade odgovorio silom i represijom prema oporbi, a u kaosu nasilja je nasilje vlasti sve više zahvaćalo široke slojeve iranskog stanovništva. (U izobrazbi šahove zloglasne tajne policije sudjelovali su zapadni instruktori.)

Dok su u drugoj polovici sedamdesetih godina trajali nemiri, u pričuvi u iračkoj emigraciji čekao je vjerski šijitski vođa Homeini kojeg je podržavao irački diktator Sadam Husein.

Kad je na zamolbu iranske šahove vlasti Sadam Husein izbacio Homeinija iz zemlje, jer su iračkom despotu podastrijeti dokazi da Homeini želi preuzeti vlast i u Iraku koji ima milijunsku šijitsku većinu na jugu Iraka sve do Bagdada, Homeini je dobio politički azil u Parizu.

Kad je vrijeme revolucije postalo zrelo, zapadne tajne službe strpale su Homeinija u zrakoplov, i poslale ga u Teheran. Sve ostalo je povijest, kao i osmogodišnji rat Iraka protiv Irana koji je uslijedio odmah nakon Iranske revolucije 1979. godine, i koji je odnio jedan milijun ljudskih života, a zapadna vojna industrija zabilježila astronomsku zaradu, uostalom i bivša jugoslavenska vojna industrija.

Nakon dolaska na vlast Homeinija povećao se promet opojnih sredstava (droge) preko Irana do Zapada odnosno Europe, i to unatoč smrtnoj kazni u Islamskoj Republici Iran za šverc heroina i druge vrste droga. I naravno, Homeinijev režim je odmah ukinuo projekt izgradnje sustava atomskih centrala. Međutim, nakon Homeinijeve smrti 1989. godine je vjerska država Iran nastavila miroljubiv atomski projekt, te do danas nije pronađen niti jedan dokaz da Iran ima atomsku bombu, niti da radi na njoj. Unatoč tome, Izrael je ove godine najavio napad na Iran, i to još tijekom ove godine.

Izrael ima oko 250 komada atomskih bombi, i to je ono što je njemačkog nobelovca Grassa zabrinulo, jer kako je naglasio, nitko u svijetu ne kontrolila izraelski potencijal atomskog oružja. Osim toga, i mogući napad bez atomskih bombi na Iran, odnosno napad konvencionalnim oružjem na Iran značilo bi gađanje postrojenja za obogaćivanje urana, i možda i same iranske nuklearne centrale koja je u ljeto prošle godine stavljena u probni pogon. To bi možda značilo još veću nuklearnu katastrofu nego onu u Fukušimi od prošle godine, a ona je bila veća od nesreće u Černobilu.

I koji je sada problem Grassove kritike? Problem je taj što se na Zapadu ne smije kritizirati Izrael, jer vas odmah proglase „anti-semitom“, a to je najgora etiketa i najgora optužba koju na Zapadu možete dobiti. To automatski znači da ste "fašist", "nacist", ili "zlo".

Güntera Grassa je izraelska vlada nakon objave njegove kritičke prozne pjesme proglasila navodnim „anti-semitom“, i zabranila mu ulazak u Državu Izrael.

To podsjeća na Republiku Hrvatsku gdje se svaka kritika komunista i bivših komunista proglašava (neo)fašističkim ispadom, i gdje se kritika zločinca Tita proglašava najvećim mogućim „grijehom“.

Međutim, što ako se ne zaustavi ratni stroj na Bliskom istoku, i nastane atomski rat, i nuklearni holokaust?

U svemu tome ima pregršt licemjerja, pogotovo u tome da jedna zemlja od preko 70 milijuna stanovnika kao Iran ne bi smio imati nuklearno oružje ako ga ima Izrael koji ima sedam milijuna stanovnika, i ako ga ima Pakistan i Indija, Velika Britanija, Rusija, Kina, S.A.D. i NATO kao vojno-politička organizacija Zapada. (U sklopu Natopakta i Njemačka raspolaže sa preko 30 atomskih bojevih glava). Američka vojska je za svoje postrojbe na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu, odnosno za oko 70 tisuća vojnika, već naručila komplet tableta joda koje se koriste prilikom kontaminacije odnosno radijacije.

Güntera Grassa je zasmetala činjenica, da je Njemačka nedavno isporučila Izraelu šestu podmornicu koja može nositi balističke rakete za transport atomskih bombi do mjesta mete, dakle, rakete koje lete preko 3000 km daleko. To je bio povod Grassovoj pjesmi, a uzrok činjenica potencijalnog atomskog rata protiv Irana u preventivnom udaru.

Licemjerno je u Europskoj uniji jednog prijatelja Izraela, i izraelskog odnosno židovskog naroda, kao Grassa, nazvati anti-semitom, pogotovo stoga što je neformalni suosnivač Europske unije bio nekadašnji nacist, i to nizozemski princ Bernhard Leopold zur Lippe-Biesterfeld koji je bio, pazite sada – državljanin Trećeg Reicha, obožavatelj Hitlera, pripadnik para-vojne SS-organizacije i jurišnih SA-odreda, i član nacističke stranke N.S.D.A.P. od 22. travnja 1933. godine, te zastupnik njemačkog koncerna IG Farben AG u Parizu (za vrijeme okupacije u WWII) čija je kćerinska tvrtka proizvodila plin “Zyklon B“ kojim su ubijani Židovi u plinskim komarama njemačkih nacističkih logora smrti [Todeslager].

Usput rečeno, u najvećem europskom njemačkom industrijskom koncernu IG Farben AG je bankarska dinastija na Manhattanu u gradu New Yorku, Rockefeller (simbol “Wall Street-a“), imala za vrijeme Drugog svjetskog rata 25 posto udjela u dionicama, i za vrijeme rata ubirala i tantijeme od dobiti ove mega-tvornice koje su joj isplaćivane preko Međunarodne banke za poravnanje (BIS) u švicarskom gradu Baselu, koja je važila kao "nacistička banka" koju je 1930. godine osnovao kasniji Hitlerov upravitelj Njemačke Reichsbanke, Hjalmar Schacht.

Rockefelleri su, inače po podrijetlu njemački (aškenazi) Židovi koji su prije iseljenja u S.A.D. i dobivanja američkog državljanstva u prvoj polovici 19. st. nosili prezime Steinhauer. Ujedno su financijeri njujorškog Vijeća za inozemne odnose (ICR) koje vodi američki Židov Henry Kissinger, a koje već desetljećima odlučuje o smjernicama američke vanjske politike. I na koncu, Rockefelleri su financijeri Bilderberg-organizacije koja odlučuje o najvažnijim pitanjima zapadnih vlada poput svjetske cijene nafte, i ratova i sankcija i dr.

U svojim memoarima, koji su objavljeni 2002. godine, se David Rockefeller zahvalio svim glavnim urednicima vodećih zapadnih liberalnih mas-medija što su prešućivali održavanje sjednica Bilderberga, jer, kako je naglasio, "samo je tajnost omogućila ostvarenje projekta Svjetske vlade".

Iznad Rockefellera nalaze se britanski bankari iz bankarske kuće Rothschild koji su također židovskog podrijetla, i bili članovi i financijeri cionističkog pokreta koji je 1948. osnovao Državu Izrael.

Suosnivač Bilderberga je navedeni nizozemski princ koj je otac današnje nizozemske kraljice koja je redovito nazočna tajnim sjednicama Bilderberga. Kraljičin pak suprug bio je član Hitler-Jugend-organizacije, dakle, organizacije nacističke omladine, i u ratu je 1944. služio kao pripadnik Wehrmachta u okupiranoj Danskoj, i u Hitlerovoj 90. tenkovskoj diviziji, u Italiji.

Prvo prjestolonasljednikovo putovanje kao člana nizozemskoga kraljevskoga dvora odvelo ga je ravno u kancelariju Reicha do Adolfa Hitlera, a u jednom pismo od 1. siječnja 1937. godine se ispričao „Führeru“ što su u Nizozemskoj s određenih mjesta skinuti stijegovi 3. Reicha s kukastim križem. Prjestolonasljednik Bernhard bio je „predsjedavatelj“ Bilderberga od osnivanja 1954. u mjestu Oosterbeek i “Hotelu Bilderberg“ po kojem je ova tajna organizacija dobila ime, pa do svoje smrti 2004. godine.

Odmah po osnivanju Bilderberga su članovi ove tajne organizacije donijeli odluku o osnivanju Europske unije koju su onda političari, dužnosnici i državnici, poput Roberta Schumana, Konrada Adenauera i drugi, proveli u djelo potpisivanjem Rimskih ugovora 1957. godine, i konačno 1. studenog 1993. godine.

Naime, na tajnom sastanku Bilderberga u njemačkom zimovalištu i olympijskom mjestu Garmisch-Partenkirchen, od 23. do 25. rujna 1955. godine, su glavešine Bilderberga odlučili da se mora osnovati Europska unija, i uvesti jedinstvena europska valuta. (Izvor Wikileaks: Objavljeni tajni diplomatski dokumenti.)

U biti, projekt EU nevjerojatno sliči nacističkom projektu „Ein Reich, ein Volk, ein Führer“ [Jedna država, jedan narod, i jedan vođa]. Ovo geslo je koristio i svesrpski velikosrpski “vožd“ Slobodan Milošević. To imamo danas u Europskoj uniji, naime, jednu nad-državu umjetnu tvorevinu Europsku uniju u kojoj službeno ne postoje narodi zemalja-članica nego „građani“, dakle, postoji oko 450 milijuna „građana“ Europske unije, i postoji jedan vođa – Europska komisija. Međutim, postoji i jedan usamljeni glas savjesti koji se zove Günter Grass.

CBK

- 16:11 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2012.

Neokomunistička europska Hrvatska - za razliku od demokratske Burme u Aziji

Vođa demokratske oporbe u Burmi, gospođa Aung San Suu Kyi, 20 godina dugo politička zatvorenica komunističkog vojnog režima u svojoj domovini za čiju se državnu nezavisnost 1948. izborio njezin otac i domoljub, general Aung San, ubijen zajedno s cjelokupnom prvom neovisnom vladom Burme. Danas, nakon izborne pobjede od 1. 4. 2012. njegova kći obnavlja nacionalnu slobodu svog naroda

Dvorski mas-mediji u Hrvatskoj već 20 dana komentiraju prvih 100 dana vladavine Kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD ...), i isto tako dvorski ljevičarski novinari ne mogu se načuditi nesposobnosti novog predsjednika vlade Zorana Milanovića i njegove partije, kao da je to novost da moral ljevičara traje dok ne dođu na vlast. Kad zajašu vlast, moral u njih nestaje kad da nikada nije postojao.

Ono što su predbacivali svojim titoističkim kolegama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, dužnosnici Socijaldemokratske partije, i Vesna Pusić i njen prvi potpredsjednik, sami rade, to jest, u nadzorne odbore javnih tvrtki poput tvrtke INA stavljaju politički podobne članove umjesto nestranačke stručnjake. I stranački ljudi, ako su stručnjaci, imali bi pravo voditi brigu o javnom interesu, ali isključivo politički partijski podobni ovu su zemlju posljednjih 20 godina uništili svojom korumpiranošću i stručnom nesposobnošću.

Zoran Milanović pokazuje se sve više licemjerom - stara navika hipokrizije od koje su patili svi komunisti u pravnom prethodniku Savezu komunista Jugoslavije i SKH, i CK KPJ.
Ista situacija i u partiji HDZ koja je također puna bivših komunista, posebno u svom stranačkom vodstvu, a ako netko u redovima ove lažne domoljubne stranke nije bivši komunist i korumpiran, onda je "samo" korumpiran. Naravno, postoje iznimke koje, međutim, potvrđuju pravilo. Poštenje stanuje negdje drugdje, očito, iako ne baš uvijek u Crkvi!

Na blogu CBK komentirali smo situaciju u Kambodži, i činjenicu da svjesni kambodžanski narod sudi svojim komunističkim krvnicima i masovnim ubojicama iz Crvenih kmera, za razliku od Hrvatske gdje "balkanski Crveni kmeri" uživaju slobodu i privilegije, a pripadnici bivše jugoslavenske komunističke tajne službe nadziru svoje neokomunističke titoističke zaštitnike u vlastima, dok je Hrvatska porobljena iznutra. Rekli smo da je Kambodža jedna napredna azijska zemlja za razliku od europske Hrvatske. Danas to pravilo potvrđujemo činjenicom da je narod u Burmi smijenio diktaturu, i izabrao svoje demokratsko vodstvo na čelu s nobelovkom Aung San Suu Kyi koju je komunistički vojni režim držao posljednjih 20 godina u zatvoru i kućnom pritvoru. Narod u Burmi nije bio cmizdrav i samo kukao, nego se borio, i gurao naprijed svoju oporbu, dok u Republici Hrvatskoj njezin narod, ili sjedi doma, kuka, plače ili psuje vlast, ili glasuje za već viđene titoističke luftiguze i niškoristi političke clownove i marionete Bruxellesa kojima su puna usta hrvatskog suvereniteta i boljeg života, naravno, kako za koga. Hrvatskim biračima kao da nije dovoljna jedna prevara, kao da nisu dovoljne dvije prevare već žele dokazat da su mazohisti, te žele stalno biti varani? Pa dokle ljudi, prošlo je već 20 godina, majko mila!

Kaže predsjednik vlade Zoran Milanović da Hrvatski sabor ubuduće neće biti pokroviteljem proslave Bleiburške obljetnice 15. svibnja svake godine.

Od jednog titoista drukčije se i nije moglo očekivati, ali barem u tom smislu nije toliko licemjeran kao bivši komunisti iz Hrvatske demokratske zajednice koji su ovu tragičnu obljetnicu u spomen na početak komunističkog genocida nad hrvatskim narodom zloupotrebljavali tako da se o “Bleiburgu“ puno pričalo, dok su hrvatske žrtve komunizma i dalje ostajale sakrivene u brojnim Titovim jamama, pogotovo na tlu Republike Hrvatske, a partizanski komunistički ratni zločinci na slobodi, neprocesuirani, jer su bivši komunisti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, i Socijaldemokratskoj partiji, proglasili jugoslavenske komuniste i partizanske revolucionare navodnim antifašistima, te su ovi tom čudnom logikom oslobođeni bilo kakve odgovornosti, pa i za genocid.

Bleiburg je simbol najveće tragedije u modernoj hrvatskoj povijesti.

“Bleiburg“ je tragedija hrvatskog naroda, i taj pojam je ušao u hrvatsku povijest, i svijest Hrvata.

Sintagma "Bleiburg i Križni put" simbolizira žrtvu hrvatskog naroda za slijedećih 100 i više generacija.

Naravno da je laž kad Zoran Milanović tvrdi da se na Bleiburgu ne komemoriraju zločini, jer navodno na bleiburškom polju partizani nisu počinili zločine, međutim, ovakva teza je kriva pošto povijesne činjenice govore suprotno (nismo naivni da bismo pomislili kako je titoistima uopće stalo do povijesnih činjenica koje non-stop krivotvore i izokreću).

Partizani s "lijepim kapama", i crvenim petokrakama, s okolnih brežuljaka iznad bleiburškog polja pucali su po hrvatskoj masi najmanje 15 do 20 minuta - po svjedočenju nekih preživjelih svjedoka iz kolona Križnog puta. U toj kukavičkoj pucnjavi na hrvatske izbjeglice na bleiburškom polju ubijeno je nekoliko stotina Hrvata, među njima i hrvatski civili, a ne samo ratni zarobljenici. (Ova ubojstva ne treba komemorirat?) Uz to su se partizani nakon ultimatuma i pucnjave po živim razoružanim metama spustili iz svojih kukavičjih gnijezda na bleiburško polje i počeli ljude klat noževima i bajonetama pušaka na licu mjesta, kao i pucati iz neposredne blizine po zarobljenicima, i to sve prije nego je zarobljenička masa postrojena u četveroredove, i nasilnim maršom prebačena preko granice u Sloveniju gdje su počele masovne likvidacije ove velike skupine razoružane hrvatske vojske, i zarobljenih hrvatskih civila, kao i likvidacija druge velike skupine hrvatskih zarobljenika još 12. svibnja 1945. godine, koja se predala na tlu Slovenije.

Najveća gubilišta nad kojima su partizani ubijali Hrvate jest na Kočevksom rogu kraj Ljubljane gdje je likvidirano 39 tisuća Hrvata, i u šumi Tezno kod Maribora gdje je u protutenkovskom rovu ubijeno oko 20 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, većinom ustaških dočasnika i časnika, i oko dvije tisuće hrvatskih ratnih ranjenika – po rezultatima slovenskog državnog povjerenstva za istraživanje prešućenih masovnih grobnica.

Ubijanje ratnih ranjenika posebno je gnjusan zločin za koji nema zaborava, niti može biti oprosta, posebno stoga što Titove ubojice, i sam ubojica Tito, se nikada nisu pokajali, a najtvrdokorniji među partizanskim ubojicama su bili komunisti hrvatskog podrijetla koji i dan danas održavaju u hrvatskom društvu atmosferu mržnje, čak održavaju i govore mržnje na raznoraznim i brojnim obljetnicama partizanskih boljševikih „proleterskih“ brigada i korpusa pod pokroviteljstvom predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, čak i korpusa zločinačkog Knoja, a da o oznašima ne govorimo – to je poseban soj protunarodnih elemenata, drskih i prefriganih mangupa, lažova i prevrtljivaca koji sve izgovoreno izokrenu.

Nema, dakle, veze što u Bleiburgu i na bleiburškom polju nije ubijeno 20 tisuća ljudi već „samo“ nekoliko stotina, kao u Maceljskoj gori kod Krapine gdje su partizanski oznaši likvidirali u lipnju 1945. godine 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika koji su tamo dovedeni iz Bleiburga, te 20 svećenika i franjevaca, i 650 hrvatskih civila, a među njima žene i djecu (laže brat Slavka Goldsteina da Titovi partizani nisu ubijali žene i djecu, samo na Kočevskom rogu ubijeno je dvije tisuće djece i žena, pri čemu su sve žene, manje više supruge hrvatskih časnika, masovno silovane od partizanskih “junaka“), ali Bleiburg je simbol za jugokomunistički i Titov genocid i „Show“, te je svaka komemoracija u Bleiburgu, pod pokroviteljstvom hrvatske države, najnormalnija stvar, i pitanje morala, a ne, je li tamo mjesto masovnog zločina ili nije. Bleiburg je i stvarno i simbolično mjesto zločina.

Osim toga, zašto oduzimati hrvatskoj javnosti komemoraciju u Bleiburgu ako je Bleiburg i simbol britanske izdaje međunarodne Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima. (Zar Kukuriku-koalicija time izlazi u susret britanskoj politici kojoj je bleiburška epizoda jedna od najsramotnijih u britanskoj povijesti?)

Naime, N.D.H. je 1943. ratificirala Ženevsku konvenciju o postupanju s ratnim zarobljenicima, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije prije Drugog svjetskog rata, uz tridesetak drugih zemalja svijeta, ali Titova vlada i SSSR nisu u to vrijeme ratificirali odredbe Ženevske konvencije, i najnormalnije je da se vojska koja se borila protiv neprijatelja, kao Oružane snage N.D.H., neće predati onima koji nisu ni Ženevsku konvenciju potpisali, te se time nisu obavezali da ratne zarobljenike neće mučiti i ubijati, kao što je Jugoslavenska armija Maršala Tita mučila i ubijala hrvatske ratne zarobljenike. U Zagrebu je npr. titoistički režim u svibnju 1945. ispraznio svih sedam zagrebačkih bolnica od hrvatskih ratnih ranjenika, i metkom u potiljak ih likvidirao nad jamom Jazovkom. To je bilo lice i naličje tako zvanih oslobodioca, a u stvarnosti najgorih zločinaca i porobljivača što su na prostorima Hrvatske ikada postojali u povijesti. U klanju žrtava su partizane jedino nadmašili četnici Draže Mihailovića, i Radovana Karadžića.

Međutim, ako Kukuriku-koalicija želi provoditi revoluciju, i ukinuti pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, onda joj je to na njezinu volju, ali i na silu, i sramotu, jer da nisu kukavice kao što jesu, to bi pitanje dali na referendum. Ovako se ponašaju kao despoti, odnosno kao njihov voljeni idol – zločinac Tito. Usput rečeno, u predizbornoj kampanji Kukuriku-koalicija nije u svom programu imali ukidanje državnih praznika poput dana hrvatske državnosti, i ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom, što dokazuje da su esdepeovci i haenesovci lažovi i prevaranti!

Na znanje ovim licemjerima: Slobodno ukinite pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, i prijenos Hrvatske televizije iz Bleiburga, ali Bleiburg iz srca, duše i pamćenja hrvatskog naroda nećete izbristati, prljavci jedni! Hrvatski narod će i dalje komemoraciju održavati u Bleiburgu, i svugdje tamo gdje je zločinačka ruka Titovih partizana ubijala ljude koji nisu bili komunisti i privrženici Jugoslavije nego Hrvatske.

Kukuriku-koalicija narod „zabavlja“ s dogmatskim izjavama o ukidanju ovog ili onog, naravno da treba sve ukinut što SDP nije stvorio, pa i Republiku Hrvatsku, ali u svemu tome, dok se politikom kruha i igara narod zabavlja, u sjeni ostaje korupcija vladajućih titoista.

Tako, primjerice, u sjeni ostaje afera predsjednika Josipovića s ubiranjem tantijema za njegove u medijima rijetko izvođene skladbe, i berba novca (preko 16 milijuna kuna) njegovog jednog prijatelja koji ima ekskluzivno pravo suradnje s društvom skladatelja, a sve te privilegije je ovaj dobio dok je Ivo Josipović sjedio u predsjedništvu tog društva. Naravno da si običan čovjek odmah postavlja pitanje – A je li, druže predsjedniče, jeste li i vi dobili u obliku provizije nešto od tih najmanje 16 milijuna kunića?

Dok nas predsjednik Sabora, Boris Šprem (SDP), te "povjesničar" Danijel Ivin, i premijer Zoran Milanović zabavljaju s Bleiburgom i Titom kojeg veličaju iako je veliki zločinac, njihov kolega i prijatelj Ivo Josipović za svaku neizvedenu njegovu skladbu dobiva plaćen honorar (godišnje između 10.000 i 30.000 HRK), jer se po zakonu pretpostavlja da svaki hotel u Hrvatskoj ima u hotelskoj sobi radio i TV, i da potencijalno svira Josipovićeva skladba, i to su njegove skladbe izgleda više i češće "izvođene" nego pokojnog Dine Dvornika, Hladnog piva ili Thompsona. Vjerujete u tu bajku da su Josipovićeve skladbe češće izvođene nego popularnih skladatelja i izvođača, bandova i pjevačica i pjevača?

Simpatizeri ljevice su vidno razočarani ponašanjem Ive Josipovića, pri čemu im se naravno fućka kakvu vanjsku politiku podložnosti prema Srbiji i Europskoj uniji predsjednik vodi, ali razočarali su se u njega koji je bio njihov nosač nade u bolje sutra. Sada su vidjeli čime se najdraže predsjednik Josipović bavi, dok rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića drži unutarnjom stvari Srbije, te je onako blago, reda radi nakon prozivanja u medijima, reagirao na nedopustivu rehabilitaciju velikog zločinca nad Hrvatima kakav je, uostalom, i Tito.

Draža i Tito su zajedno proganjali, klali i ubijali Hrvate (Draža Mihailović je uz to proganjao i srpske Židove). Međutim, to ljevičare i simpatizere ljevice na zanima, ali ih je jako pogodila Josipovićeva afera, jer su mislili da su političari ljevice pošteni, a oni tzv. desnice (HDZ) da su pokvareni, međutim, i jedni i drugi su pokvareni, s tim da desnicu (HDZ) u Hrvatskoj u stvarnosti čine ljevičari, jer su titoisti. Titoist ne može biti desničar niti pripadnik političke konzervativne desnice i desnog centra.

Ljevičari su pri tome umišljeni da samo oni mogu biti antifašisti, i da imaju monopol na antifašizam, ali varaju se! Međutim, ako postavimo hrabru hipotezu da su dužnosnici Kukuriku koalicije antifašisti, i da je predsj. Josipović antifašist, onda ispada da su antifašisti skloni aferama i političkoj korupciji. Međutim, nema straha, možete biti antifašist i ako niste titoist, a da pri tome niste korpumpirana osoba, pošto titoisti nemaju monopol na antifašizam, jer, npr. ovaj blog je također antifašistički, a nije titoistički, niti korumpiran.

Dok u Srbiji buja srpski neofašizam, čiji je vrhunac rehabilitacije fašista Draže Mihailovića, u Hrvatskoj buja neokomunizam, čiji je vrhunac rehabilitacija komunista (crvenog fašista) Tita. S obzirom da i u Zagrebu i Beogradu vlada isti sloj političara, dakle, sinovi Titovih partizana, nije čudno da su i rehabilitacije zločinaca vrhunac znanja u politici koju nam prezentiraju, a to je sve skupa jadno i bijedno, i to sve skupa proizvodi jad i bijedu, naravno, kako za koga, jer, vladajući su se dobro potkožili.

John Lenon je rekao, da je uvjeren kako svijetom vladaju luđaci.

Za svijet nismo sigurni, možda, ali za ovaj Balkan smo sigurni da na njemu, nažalost, vladaju totalni luđaci. (Nisu psihički bolesnici nego lažu i kradu pri zdravoj ali pokvarenoj pameti. Tim više će kazna koju će od naroda jednog dana dobiti biti odgovarajuće teža.) Međutim, „luđaci“ trebaju znati da kad drugome jamu kopaju, sami u nju padaju! Pogledajte HDZ – to čeka i SDP!

CBK

- 14:44 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 20.03.2012.

"666"

Srpski fašisti gosti na Hrvatskoj televiziji



Četnička zastava, u obliku mrtvačke glave, s natpisom "Sloboda ili smrt", na tenkovima srpske vojske

Hrvatska javnost, posebno pretplatnici Hrvatske radio-televizije, doživjela je u emisiji 'In medias res' (HTV, 2. program), dana 19. ožujka 2012. godine ono što su im voditelj navedene emisije, Petar Vlahov (poznat po tome što je javno ejakulirao na jednom bazenu, te su mu od tada otvorena vrata svih medija, posebno „partizanske HTV“), i urednici na Hrvatskoj televiziji, priuštili, a to je veličanje četništva, velike Srbije, srpska posezanja za hrvatskim teritorijem, i velikosrpska ideologija negiranja hrvatskog nacionalnog identiteta. Tema emisije je bila: rehabilitacija ratnog zločinca, vođe četnika u Drugom svjetskom ratu, generala Draže Mihailovića (to bi bilo isto da, npr., bude rehabilitiran ratni zločinac, general Ratko Mladić, ili četnik i zločinac Radovan Karadžić).

Beogradski gost, uključen u emisiju putem prijenosa iz beogradskog studija, bivši ravnatelj srpskog državnog arhiva, izvjesni Pein, izrekao je u navedenoj emisiji, da je hrvatski jezikom nepostojeći, i da Hrvati govore u biti srpskim jezikom (to je izravna šovinistička prijetnja hrvatskom narodu!), da u Hrvatskoj vlada hrvatski primitivizam (to je izravan šovinistički ispad prema hrvatskom narodu!), i da je Vukovar srpski grad (to je povijesna laž!), te da četnici u Drugom svjetskom ratu nisu počinili zločine osim u dva pojedinačna primjera (i to je povijesna laž, jer su četnici počinili sustavne ratne zločine nad hrvatskim narodom u NDH!).
Slijedeći gost iz Beograda, potpredsjednik Srpske radikalne stranke ratnog zločinca Vojislava Šešelja, manje-više ponovio je tvrdnje svog beogradskog istomišljenika, i ustvrdio da je njegov stranački šef, Vojislav Šešelj, navodno anti-globalist, a time da je i antifašist, koji se hrabro bori za slobodu pred haaškim sudom za ratne zločine. (Vojislav Šešelj u svojoj je završnoj riječi pred Tribunalom ICTY rekao da nije moguće da su Hrvati u Srijemu i Vojvodini devedesetih doživjeli progon, jer tamo nije bilo rata - kao da progon (etničko čišćenje) mora biti uvijek tamo gdje su ratna djelovanja, naime, ni u Banjaluci i Bosanskoj krajini 1992. godine nije bilo ratnih djelovanja, ali zato velikosrpskog genocida u srpskim logorima 'Trnopolje' i 'Keraterm' kod Prijedora, koje je u ljeto 1992. razotkrio dobitnik Pulitzerove novinarske nagrade Roy Gutman, a što je potvrđeno u izvješćima OUN da se radilo o etničkom čišćenju i genocidu.)

Srpski gosti dali su si, dakle, oduška na Hrvatskoj televiziji, i rekli što im je na srcu, pri čemu je bivši ravnatelj državne pismohrane Srbije govorio jezikom mržnje, i šovinistički se odnosio prema Hrvatima, međutim, njegova i takve slične tvrdnje odnosno povijesne laži i sustavni šovinistički napadi na hrvatski narod u hrvatskoj politici nisu naišle posljednjih godina na bilo kakav odgovor, naprotiv, Srbima se izlazilo u susret na svakom koraku, sjećamo se svesrpskog skupa za vrijeme premijera Sanadera u Zagrebu, u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, i ulazak Pupovčeve stranke SDSS u hrvatsku vladu, tako da su i neki bivši srpski pobunjenici postali dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, kao npr. Stanimirović, i to nakon oko 20 tisuća hrvatskih branitelja i civila koji su pali tijekom velikosrpske agresije, i oko 35 tisuća hrvatskih ratnih ranjenika, čije je patnje i žrtvu prouzročio srpski komunistički režim Slobodana Miloševića i vrh Titove JNA i tajna služba KOS koja je upregnula srpske nacionaliste i šoviniste (četnike) za stvaranje velike Srbije, pri čemu je počinjen srpski genocid nad Hrvatima u Republici Hrvatskoj, posebno u Vukovaru i drugdje, i nad Muslimanima i Hrvatima u Bosni 1992. godine, i poslije, sve do Srebrenice 1995. godine.

Povijesna je istina da su hrvatski časnici i vojni zapovjednici u dva navrata u 20. st. spriječili ili zaustavili srpski genocid, prvi puta u proljeće 1942. godine kada je ustaška Crna legija pod zapovjedništvom Jure Francetića prekinula četnički genocid nad ondašnjim hrvatskim državljanima odnosno bosanskim muslimanima u dolini rijeke Drine, i 1995. kada je general Ante Gotovina na čelu Hrvatske vojske spasio Bošnjake (nekadašnje Muslimane koji su na Bošnjačkom kongresu u opkoljenom Sarajevu 1993. prešli na bošnjačku nacionalnost) u opkoljenom Bihaću na Uni gdje je bilo opkoljeno i hrvatsko autohtono stanovništvo (Bihać je do turskih osvajanja 1522. bio hrvatski kraljevski grad). Time su hrvatski časnici opovrgnuli mišljenje zapadnih povjesnika da se genocid ne može spriječiti. Može se genocid spriječiti, samo kad se hoće!

Službena hrvatska politika na čelu s bivšim predsjednikom Mesićem i aktualnim predsjednikm Josipovićem, te sramotnim i nedomoljubnim strankama SDP i HDZ, sustavno su u hrvatskoj politici i javnosti posljednjih godina vodili propagandu protiv hrvatskih branitelja i hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu koji se naziva Domovinski rat (1991. – 1995.), sustavno su hrvatsku obranu pretvarali u svojoj propagandi u „hrvatske ratne zločine“, relativizirali i banalizirali su velikosrpsku agresiju, i pretvarali srpsku agresiju u „jugoslavenski građanski rat“ (iako se SFRJ raspala 25. lipnja 1991. na dan slovenske i hrvatske nezavisnsoti, tako da nije više ni postojala), upravo po ukusu Beograda, jer to i jeste bila službena srpska propaganda u ratu, uz Miloševićevu ekstra-propagandu da su Srbi u Drugom svejtskom ratu u NDH doživjeli genocid (što je povijesna laž!), i da je njihova pobuna 1990. godine odgovor na taj navodni genocid, što je također povijesna laž, ali ta laž ostala je od službene hrvatske politike posljednjih godina neodgovorena, naprotiv, silna druženja predsjednika Josipovića sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem, polaganje vijenca predsjednika Josipovića u tzv. Republici Srpskoj na grob četnika (srpskih pobunjenika), priznanje tzv. Republike Srpske od strane predsjednika Josipovića, koji je jedini državnik na svijetu koji je bivšim srpskim pobunjenicima priznao njihovu genocidnu tvorevinu, osim naravno što je ona priznata kroz Daytonski sporazum od svjetskih sila, ali od tada niti jedan državnik svijeta nije službeno posjetio okupiranu Banjaluku kao što je to učinio Ivo Josipović, „sin Titova partizana“ - koji se druži sa četnicima poput Milorada Dodika, čelnika tzv. RS, i koji je čestitao obljetnicu osnivanja genocidne tzv. Republike Srpske, pa to poslije opovrgnuo i slično!

Na Hrvatskoj televiziji su posljednjih 20 godina od neovisnosti zaista prodefilirali skoro svi srpski komunisti i četnici, koji su išta u srpskoj javnost nešto značili, među inim i šef Miloševićeve propagande, Aleksandar Tijanić (bivši ravnatelj TV Beograd, televizije RTS), i četnički vođa Vuk Drašković koji je najglasniji rehabilitator srpskog ratnog zločinca Draže Mihailovića čiji su četnici počinili, ne samo brojne zločine u NDH nad političkim Hrvatima, nego i zločine nad srpskim Židovima jer su ih u Srbiji u Drugom svjetskom ratu sustavno prokazivali njemačkim nacistima, i uhićivali i maltretirali (židovske ženske osobe su četnici sustavno silovali), i za novčanu naknadu ih predavali u ruke njemačke nacističke tajne službe GESTAPO, dok su srpske vlasti u Beogradu, na čelu sa generalom Milanom Nedićem, oko 11 tisuća beogradskih Židova ubili u srpskom koncentracijskom logoru 'Banjica' kraj Beograda, čiji je komandant bio Svetozar Vujković (izvor: Ljubica Štefan, istraživačica beogradskih arhiva).

Zbog tih povijesnih činjenica, kao i zbog notorne činjenice da su četnici u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu surađivali s talijanskim fašistima (Mussolonijevim crnokošuljašima) i talijanskom okupacijskom armijom, četnički pokret Draže Mihailovića nije bio antifašistički pokret, međutim, upravo u Srbiji trebaju biti rehabilitirani glavni zapovjednik general 'jugoslovenske otadžbinske vojske', odnosno zapovjednik četnika u Drugom svjetskom ratu, general Draža Mihailović, i predsjednik kvislinške srpske vlade u Beogradu, general Milan Nedić. Gdje su sada silna partizanska (u stvarnosti komunistička) tzv. antifašistička udruženja? Gdje je SUBNOR, pardon, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske? Zašto kurvanjski šute? Gdje je 'kurvin sin' Ivan Fumić sada, i zašto pokvareno šuti? Gdje je samoproglašeni borac za građanska prava (bivši oficir JNA) Zoran Pusić, i zašto šuti o rehabilitaciji četnika i ratnog zločinca Draže Mihailovića? Gdje mu je seka Vesna, ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske za koju se u Srbiji tvrdi da je umjetna država, i da se u njoj govori nepostojećim jezikom, hrvatskim jezikom, te da je Vukovar navodno srpski grad, zašto Vesna Pusić šuti na četničke šovinističke ispade? Zašto je Josipovićeva reakcija prema rehabilitaciji Draže Mihailovića blaga, a reakcija vladajuće Kukuriku-koalicije je potpuno izostala, i to godinama SDP kurvanjski šuti na četničke ispade iz Srbije, kao i HDZ? Što je, „kurvini sinovi“ Titovih partizana, zašto šutite?

Niti su četnici Draže Mihailovića bili antifašisti (nego velikosrpski nacionalisti i fašisti), niti su Titovi partizani bili antifašisti (nego boljševici, komunisti, staljinisti/titoisti) – to je gola povijesna činjenica. I jedni i drugi su bili ratni zločinci, i koljači, svaki iz svojih ideoloških motiva i ciljeva. I jedni i drugi su oklevetali Hrvate, te i dalje kleveću hrvatsku državu, a svoje notorne zločince poput Tita i Draže Mihailovića sustavno rehabilitiraju. Možda u tom grmu leži zec što su neokomunisti, t.j. bivši komunisti i udbaši u RH rehabilitirali zločinca Tita, te zato kurvanjski šute o rehabilitaciji Draže Mihailovića u „demokratskoj“ Srbiji.

Boris Tadić nije nikakav demokrat nego oportunist, isto kao Sanader, Ivo Josipović, Vesna Pusić, sve je to isto, svi su oni sluge Bruxellesa i krupnog kapitala.



Sirija. U glavnom gradu ove bliskoistočne zemlje ekskplodirale su nedavno bombe koje su ubile sirijske civile i snage sigurnosti, što je dokaz da Asadov režim ne „ubija nedužno sirijsko stanovništvo i oporbene prosvjednike“, kako se u zapadnoj propagandi tvrdi, nego se bori protiv oružanih pobunjenika koje zapadne tajne službe, uz financijsku pomoć nekih arapskih kolaboracionističkih režima poput onog u Kataru i Saudijske Arabije, ubacuju preko Turske, koja također surađuje u toj nečasnoj raboti protiv svog susjeda. (Human Rights Watch je ustvrdio da su sirijski pobunjenici počinili ratne zločine.)

Destabilizacija Sirije je na tragu priprema za vojni napad na Iran koji će ići preko Izraela, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, i EU. Izgovor za napad: Iran navodno gradi atomsku bombu.

Međutim, tajne službe SAD su potvrdile, da Iran ne gradi atomsku bombu, ali, je li to bitno? Sadamov Irak također nije imao biološko i nuklearno oružje, ali je svejedno napadnut iz razloga optužbe da takvo oružje navodno ima, i nakon toga je okupiran od strane Zapada, ali ne od kršćanskog Zapada nego od liberalnog Zapada pod utjecajem bankarske svjetske elite iz Wall Streeta i londonskog Citya koji su u rukama lažnih Židova, kako piše u Apokalipsi svetog Ivana, u obraćanju potlačenom čovjeku:

„(...) Poznam tvoju nevolju i tvoje siromaštvo – ali ti si bogat! – i grdnje koje su ti nanijeli oni koji tvrde da su Židovi, a nisu, nego sotonina sinagoga. (...)“ (Biblija, Novi zavjet, Apk.)

Rockefelleri ne kriju svoje židovsko podrijetlo, naime, ova obitelj njemačkih Židova (aškenazi) se nakon preseljenja u S.A.D. prezivala Steinhauer, a prilikom dobivanja američkog državljanstva se preimenovala u Rockefeller, što je engleski prijevod prezimena Steinhauer (kamenolomac). Rockefelleri su financijeri njujorškog Vijeća za vanjske odnose (koje predvodi Henry Kissinger, također podrijetlom židovski aškenaz) koje u stvarnosti kreira američku vanjsku politiku, i koje je početkom 2012. godine u svom časopisu zahtijevalo neodloživi napad na Iran.

Židovski aškenazi govore jidiš jezikom, koji je bio jezik istočnoeuropskog hazarskog naroda koji je u 8. st. nakon Krista (740. A. D.) prešao na židovsku vjeru, odnosno za učenje prihvatio starobabilonski Talmud koje je postalo državna religija u kraljevini Hazariji, sve do ruskih osvajanja u 10. stoljeću. (Izvor: The Jewish Encyklopedia.) Osim toga su Hazari za slovne oznake svog pisma uzeli hebrejska slova jer je Talmud pisan na hebrejskom jeziku, a nakon ruskih osvajanja su svoj hazarski jezik nazvali jidiš jezikom koji, dakle, izvorno nije židovski jezik nego hazarski jezik, jezik jednog azijatskog naroda koji je u 1. st. zauzeo oko 1 milijun kvadratnih kilometara prostora u istočnoj Europi između Kaspijskog i Crnog mora.

Židovi iz Zapadne- i Srednje Europe, posebno njemački Židovi (hebrejski: aškenazi) su krivo mislili da se kod hazarskih židova radi o „izgubljenih deset židovskih plemena“, opisano u Bibliji. Kako su progoni Židova u Zapadnoj- i Srednjoj Europi trajali od 13. do 16. st., tako su i njemački Židovi (aškenazi) našli utočište u Istočnoj Europi, i od hazarskih židova preuzeli njihov jidiš jezik, i s njima se pomiješali, a nakon toga se, dakle, nakon prestanka progona, vraćali u Srednju- i Zapadnu Europi, i tako se u 18. st. rodio, primjerice, u Frankfurtu na Maini, aškenaz Mayer Amschel Bauer (osnivač bankarske dinastije, i tajnog udruženja 'Iluminati') koji je svoje prezime promijenio u Rothschild, i postao najutjecajniji bankar u Europi, a njegovi nasljednici su danas čak šefovi Rockefellerovima u Americi. (Mayerov otac Moses Amschel Bauer je ispred svoje kuće u frankfurtskoj židovskoj četvrti, Judengasse, u kojoj se nalazila mjenjačnica novca, imao obrtnički znak crvene boje, a na njemačkom jeziku se za crveni znak kaže „rot(h)es Schild).



Heksagramski znak bankara Mojsija Amschela Bauera ispred "Kuće Rothschild"

Riječ „Židov“ je pak stvorena tek 1775. godine kada su Englezi tiskali Bibliju na Guttenbergovom tiskarskom stroju, i za riječ „Judejac“ skovali njima praktičnu riječ u izgovoru, riječ „Jew“ koja je, dakle, značila u prijevodu na engleski jezik opis za riječ-imenicu „Judejac“ (stanovnika antičke Judeje iz vremena Isusa Krista), međutim, riječ „Jew“ („Židov“) dobila je s vremenom sekundarno značenje, i ne označava više Judejca nego sljedbenika farizejskog Talmuda – Židova (u starom vijeku nisu svi Judejci bili farizeji koji su svoju vjeru temeljili na babilonskom Talmudu, nego je bilo zelota i drugih judejskih skupina, a Isus iz Nazareta nije bio Židov u današnjem smislu, nego Judejac, i kritizirao je farizeje. Pilat je na iznad križa razapetog Isusa dao staviti natpis na latinskom, INRI: IESUS NAZARENUS REX IUDAEORUM [ISUS NAZAREĆANIN, VLADAR JUDEJACA]). Prije toga vremena, u niti jednom jeziku na svijetu nije postojala riječ „Židov“, kao što ni u Bibliji kralja Jamesa iz 1611. godine nema riječi „Židov“. U Sjedinjenim Američkim Državama je Vrhovni sud donio odluku da sekundarne riječi dobivaju prednost nad bilo kojom riječi iz rječnika, i tako je riječ „Židov“ dobila sekundarno značenje, koju su aškenazi u New Yorku učinili kroz medijsku propagandu općeprihvaćenom. Međutim, židovski aškenazi nisu semitskog podrijetla nego hazarskog, a njihova vjera, bazirana na Talmudu, je farizejština, pošto se Talmud temelji na farizejstvu, što inače ne tvrde anti-semiti, nego to tvrde najutjecajniji židovski rabini. Tako istaknuti rabin (židovski vjeroučitelj) Louis Finkelstein, ravnatelj Židovske Teološke Bogoslovije Amerike, o kojoj se često govori kao o „Vatikanu judaizma“, ističe u predgovoru svog svjetski čuvenog klasika “Farizeji, sociološka pozadina njihove vjere”, na strani 23. slijedeće:

„(...) Judaizam... Farizejstvo je postalo talmudizam, talmudizam je postao srednjovjekovni rabinizam, i srednjovjekovni rabinizam je postao moderni rabinizam. Međutim, preko ovih promjena imena... preživio je duh drevnih farizeja, neizmjenjen... Od Palestine do Babilona; od Babilona do sjeverne Afrike, Italije, Španjolske, Francuske i Njemačke; odavde do Poljske, Rusije, i uopće istočne Europe, putovalo je drevno farizejstvo...iskazujući trajni značaj koji se veže za farizejstvo kao religiozni pokret (...)“

Također riječ „judaizam“, kao oznaka za židovsku vjeru, nije izvorno judejska niti židovska u današnjem smislu, nego je taj pojam skovao judejsko-rimski povjesničar Josip Flavije, koji je prešao na stranu Rima, zbog čega su ga Judejci mrzili, i taj je pojam, dakle, judaizam, koristio da bi suprotstavio rimsku kulturu helenskoj kulturi odnosno helenizmu. Tek poslije mnogo stoljeća, kada su židovski aškenazi shvatili vrijednost tog pojma, počeli su ga koristiti kao naziv za svoju vjeru koja se temelji na Talmudu.

I tako jedna mala skupina moćnih svjetskih banakara, koji tvrde da su Židovi, a nisu, već lažu da su Židovi (inače su borbeni ateisti, dakle, nevjernici, pripadnici masonerije i iluminata), tlači židovski narod, i putem lobbya židovskih aškenaza u Sjedinjenim Američkim Državama, koji govore jidiš, posebno u gradu New Yorku, instrumentaliziraju Državu Izrael koju smatraju svojim privatnim vlasništvom (svi izraelski premijeri su isključivo židovski aškenazi), i nameću svoju svjetsku politiku pokoravanja cijelog slobodnog svijeta, a što je povezano s Talmudom, jer je ova zbirka od 63 knjige dovršena između 5. i 10. st. nakon Krista, i u njima se na najdrskiji način kleveće Isusa Krista, i kršćane koje se zove „Goyima“ (Nežidovima) koje treba potčiniti, a što je na svjetlo dana izašlo kada je cjeloviti Talmud preveden s hebrejskog na engleski jezik u gradu New Yorku, 1935. godine. (Kongresna knjižnica u Washingtonu ima primjerak te ograničene naklade prevedenog izvornog Talmuda, kao i javna knjižnica u gradu New Yorku.)

S obzirom da su Rockefelleri (njihova Zaklada) financijeri digitalnog minijaturnog chip-a, i zagovornici čipiranja ljudi, onda i drugi dio Apokalipse potpuno odgovara povijesnim činjenicama i našoj realnosti, naime, znak Mosesa Amschela Bauera na njegovoj kući u Frankfurtu na Maini, dakle, oca Mayera Rothschilda, bio je crveni heksagram čija numerička i geometrijska vrijednost daje brojku 666 koja je ljudska brojka, i koja je kao takva navedena u Apokalipsi da predstavlja znak sluge sotone, i koji je Lord Rothschild, kao financijer cionističkog pokreta i stvaranja Države Izrael, navodno nametnuo kao znak u izraelskom stijegu.

„(...) Misionarskoj crkvi u Filadelfiji napiši: ...Članovi sotonine sinagoge koji tvrde da su Židovi, a nisu, već lažu (...)

(...) Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrši u njezinoj službi i čini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izliječena smrtonosna rana. Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih čini u službi Zvijeri, savjetujući stanovnike zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena mačem, ali ostade na životu. Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi 'koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri'. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijera. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj 666. (...)“ (Apk 3,7-13)


Uglavnom, cilj zapadne financijske elite jest osvojiti svjetske rezerve naftnih polja u Iranu, stoga i kampanja u zapadnim liberalnim medijima protiv režima u Teheranu, i njegovog saveznika u Damasku.

Njemačkoj javnoj televiziji ZDF je nakon višegodišnjih zahtjeva u Teheranu konačno odobren interview s predsjednikom Ahmadinedžadom koji je iznenadio europsku javnost, naime, rekao je da Iran ne radi na atomskoj bombi, ali ako bi htjeli imati atomsku bombu da bi to objavili cijelom svijetu, i na njoj radili. Podsjetio je, da Izrael ima oko 250 nuklearnih bojevih glava, i da to nikoga u svijetu ne smeta, nego smeta nepostojeći program izrade atomske bombe u Iranu. Na to je njemački novinar odgovorio iranskom šefu države, da Izrael nije potpisao međunarodni sporazum o neširenju atomskog oružja. Zaista super logika – ne potpišete međunarodni sporazum i smijete imati atomske bombe, odnsno neće protiv vas proglasiti sankcije? Naravno, inače, tko u svijetu ne potpiše taj sporazum, ne dobiva pristup međunarodnim organizacijama, od Ujedinjenih naroda nadalje. (Izrael nije član OUN). Na pitanje njemačkog novinara, zašto Iran ne dopusti sada inspekciju UN koja bi u Iranu provjerila je li postoji program nuklearnog naoružavanja ili ne, i tako odbacio moguću rat, iranski je predsjednik odgovorio - da kada su zadnji puta pustili organizaciju UN u kontrolu, da je nakon toga na internetu objavila popis iranskih atomskih fizičara koji su poslije ubijeni u politički motiviranim atentatima, vjerojatno od izraelske tajne službe. Njemački novinar bio je iznenađen što je Iran spreman se braniti u slučaju napada, naime, pitao je Ahmadinedžada - što mu znači tvrdnja da će u slučaju zapadnog napada na Iran nastati Apokalipsa? Ahmadinedžad je odgovorio da to znači, da će se Iran u slučaju napada braniti. To je izgleda problem za Zapad, jer se očekuje da kad dođe veliki big Boss i Cowboy na konjici, da se imaš predat s rukama u zraku, i svoju zemlju predat u ruke naftnim tvrtkama poput Rockefellerovog Essexa, ili britanskog BP itd.

CBK

PS: Ovo je 250. post.

- 18:13 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 29.02.2012.

Hipokrizija Zapada

Stvarna Europska unija, a ne onakva kakva se predstavlja u liberalnim medijima


Kad netko nekoga kleveće, i izvrće istinito stanje, takvo stanje se na latinskom, i u starogrčkom, naziva hipokrizijom, a na hrvatskom jeziku bi takva osoba nosila oznaku licemjera.

Tko je licemjeran u svjetskoj politici današnjice? Zapad na prvom mjestu, zato što sebe zove liberalnom demokracijom, a uvodi policijsku državu pod izgovorom borbe protiv terorizma kojeg sponzorira, i zato što drugima nameće liberalnu demokraciju, a u biti izvozi terorizam, i izopaćenosti, potiče građanske ratove, i koristi poštapalicu o demokraciji za podvrgavanje zemalja interesu krupnog kapitala svjetske elite pod zapadnom dominacijom. Na primjeru Hrvatske vidi se, da Zapadu nikada nije bilo stalo do demokracije, jer inače ne bi na vlasti podupirao bivše komuniste.

Nije stvar u demokraciji, pravnom poretku, građanskim slobodama, ljudskim pravima i tako zvanom slobodnom tržištu, nego u tome da drugi postanu poslušni Zapadu, da postanu marionete Zapada, i to njegove financijske elite, samo što se to ne zove „ograničeni suverenitet“ kao u doba Sovjetskog Saveza nego „sloboda, višestranački izbori, demokracija, ljudska prava“ i slično. U stvarnosti je demokracija samo na papiru, slobode je sve manje i manje, višestranački izbori su farsa, a ljudska prava samo lijep san.

Činjenica jest, da je u doba totalitarnog komunizma u zemljama pod diktaturom komunističke partije vladala sovjetska doktrina ograničenog suvereniteta zemalja prisilnih saveznica Sovjetskog Saveza iz ondašnjeg tzv. Varšavskog ugovora, jer su vanjske granice istočnoeuropskih zemalja ujedno bile i vanjske granice Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, a glavni grad zemalja potpisnica Varšavskog ugovora, odnosno vojno-političkog saveza, bila je Moskva. Kakva je razlika u odnosu na danas?

Danas glavni grad više nije Moskva, ili Beograd, nego Bruxelles. U tom ograničenom suverenitetu su istočnoeuropske zemlje imale barem nekakav industrijski razvoj, iako nisu imale razvijeno tržište, dok je danas industrija u tim nekoć komunističkim zemljama likvidirana jer predstavlja konkurenciju zapadnoj industriji, pa čak i slabašna konkurencija je očito opasna konkurencija.

Danas su bivše istočnoeuropske zemlje, koje su uoči raspada Sovjetskog Saveza proglasile svoju državnu nezavisnost, i uspostavile nacionalni souverainitet, opet postale zemlje ograničenog suvereniteta čim su ušle u Europsku uniju. Isto tako prolaze i republike bivše Jugoslavije.

Pogledajmo samo susjednu Sloveniju. Otkad je u Europskoj uniji, za nju nitko unutar Unije, niti izvan nje, nije čuo, niti zna da postoji, a sam životni standard Slovenaca nije se nešto vrtoglavo popravio kao što glasi u bajkama zvane kampanje za ulazak u EU. Od ulaska Slovenije u EU prošlo je gotovo ravno sedam godina. Bile su to mršavih sedam godina, a slijedećih sedam će biti još mršavije! Na vanjsko-političkom području se za Sloveniju u Europskoj uniji čulo samo na tren kada je zbog slovenske blokade (ucjene zbog Savudrijske vale) došao u pitanje daljnji proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Karakteristično je, da su najviše štete prilikom ulaska u EU imale one zemlje koje su prešle na euro, kao Slovenija, koja sada, kao i Mađarska i Češka, žive u recesiji bez nekog svjetla na kraju tunela.



Poljska, zemlja i narod vrijedni poštovanja

Kako-tako prošla je jedino Poljska, i to zato što ima 30 milijuna stanovnika, a ne dva milijuna kao Slovenija, i zato što nije pristupila euro-zoni, niti joj je bankarstvo vezano za 'Wall Street' kao ono u zapadnoeuropskih zemalja, jer je Poljska sačuvala svoje nacionalno bankarstvo. Uz to su Poljaci pametno i izdašno koristili sredstva iz EU-fondova, a njihovo je političko vodstvo znalo i ucijeniti Europsku uniju kako bi Poljska dobila još više nego što su joj u Bruxellesu mislili dati. (Poljska nije htjela potpisati Lisabonski sporazum dok ne dobije neke ustupke koje su joj zajamčile barem djelomični suverenitet i razvoj. Pošto se kroz hrvatski sporazum s EU ratificira i Lisabonski sporazum, Hravtska je od Bruxellesa mogla dobiti što god je poželjeti htjela, ali njezino slugansko političko vodstvo to nije znaloi ni htjelo iskoristit.)
Za takvu ipak situaciju pozitivnijeg razvoja Poljska može zahvaliti svom pokojnom predsjedniku Kaczynskom, nesretno stradao u zrakopovnoj nesreći u ruskom Smolensku 10. travnja 2010. godine. Ne samo da je pokojni predsjednik Kaczynski na Pantovčaku u nazočnosti ondašnjeg predsjednika Mesića, i u vrijeme premijera Sanadera, poručio hrvatskoj javnosti istinu, da Hrvatska neće prije 2012. postati punopravnom članicom EU, na što su hrvatski mas-mediji, u svom delirijumu i svojoj zapjenjenosti, proglasili poljskog predsjednika desničarskim ekstremistom, kako su ga, inače, zbog svog nacionalnog otpora Bruxellesu, „častili“ i zapadni liberalni mas-mediji, nego je patriotskom politikom sačuvao dostojanstvo poljskog naroda, i čuvao njegove nacionalne interese, za razliku od hrvatskih vladajućih političarki i političara koji su se Zapadu prodali kao kurve, i svoju zemlju izvrgnuli pljačci od strane zapadnih moćnika.

Poljska je, dakle, pozitivni primjer kako se brane nacionalni interesi, ali da bi se postiglo takvo stanje bilo je potrebno da se s vlasti skinu bivši komunisti, tako da su Poljaci učinili sebi medvjeđu uslugu, i u oporbu poslali svoje bivše komuniste, i na vlast postavili nekomuniste-demokrate, poljske „pravaše“. Nedavno su se i Mađari probudili iz sna, i vidjeli da su u Europskoj uniji opljačkani tako da sada nose gaće na štapu, pa su brže-bolje s vlasti smijenili svoje bivše komuniste, i promijenili ustav kako bi spriječili novu poplavu zemlje s komunjarama i bivšim pripadnicima komunističke tajne policije i njezinih doušnika, od kojih je jedan čak bio i mađarskim premijerom, naravno, korumpiran od glave do pete, jer uz bivše komuniste kao pokvarenu sortu političara obavezno ide i politička korupcija u velikom stilu. Demokratske promjene u Mađarskoj ne nailaze, međutim, na odobranje u Bruxellesu, tako da na primjeru susjedne Mađarske možemo zorno pratiti kako je liberalni Zapad licemjeran, i kako je „demokratski“.

Usudiše se licemjerni EU-birokrati, poput predsjednika Europske komisije, i predsjednika Vijeća Europske unije, te vanjskopolitičke povjerenice EU, prigovoriti sirijskom predsjedniku Asadu, da ubija vlastiti narod, i da je diktator. U čemu se sastoji to licemjerje, i ta velika laž onih u EU koji se predstavljaju oličenjem demokracije?

Sirija ima demokratski ustav, a Europska unija nema nikakav ustav nego ima Lisabonski sporazum



Sirija, bliskoistočna zemlja koju Zapad želi staviti pod svoj jaram

Predsjednik Asad dao je donijeti novi sirijski ustav, i to na referendumu, što znači da je novi sirijski ustav ujedno demokratski ustav. Referendumu se odazvalo 57% sirijskih građana, od toga je 89% glasovalo za novi ustav kojim je ukinut polustoljetni monopol arapske socijalističke stranke Bas, i uvedeno višestranačje i pluralizam. Također je uvedeno ustavno ograničenje predsjedničkog mandata na dva puta po sedam godina, dakle, isto kao u Francuskoj. Međutim, vodeći dužnosnici EU ne priznaju novi sirijski ustav, dakle, isti oni, poput predsjednika Vijeća EU, Rompuya, (neka vrsta predsjednika EU), i vanjsko-političke glasnogovornice EU, Ashton, (neka vrsta ministrice vanjskih poslova), koje nitko u Europskoj uniji nije demokratski izabrao na te položaje, nego su na njih delegirani, odnosno postavljeni, imaju obraza kritizirati one političare u Siriji koji su donijeli demokratski ustav? Hoće li se ministrica vanjskih poslova RH, Vesna Pusić, pridružit kritici Sirije po uzoru na svoje gazde u Bruxellesu? Naravno da hoće, ako već nije, međutim, ona vodi vanjsku politiku zemlje koja svoj ustav nije donijela na referendumu, jer je povijesna činjenica da predsjednik Tuđman novi hrvatski ustav iz 1990. godine nije dao donijeti na referendumu nego su ga izglasali saborski zastupnici, što je učinjeno zato da se prevari hrvatski narod, i narodu iza leđa u preambulu Ustava ugradi odrednica o komunističkoj šumsko-partizanskoj skupštini ZAVNOH, odnosno usidri Oktobarsku revoluciju u hrvatskom Ustavu na sramotu bivših komunista i titoista. Savezna Republika Njemačka, nakon što joj je 1990. prisajedinjena bivša komunistička Istočna Njemačka (DDR), također svoj ustav nije donijela na referendumu, čak se u biti i ne zove ustavom nego „temeljnim zakonom“, međutim, poanta je u tome da Nijemci nisu svoj ustav donijeli na demokratski način, ali se političko vodstvo Njemačke licemjerno pridružilo osudi Sirije nakon što je ta bliskoistočna zemlja donijela demokratski ustav.

Na sam dan sirijskog referenduma o ustavu je Hrvatska televizija nehotice demantirala svjetske odnosno zapadne mas-medije koji su na taj tan izvještavali o tome kako je nebo iznad Sirije crno od topovskih oblaka i prašine, sugerirajući kako sirijska vojska puca po narodu, i na građane u sirijskim gradovima, međutim, snimak Hrvatske televizije za Dnevnik jasno pokazuje da je u glavnom sirijskom gradu Damasku bilo taj dan lijepo sunčano vrijeme, čak bezoblačno, a kamoli da bi iznad grada lebdjeli crni oblaci dima i prašine od tenkova sirijske vojske, jer nikakvog nasilja u Damasku taj dan nije bilo, naprotiv, građani vedra duha, radosni zbog uvođenja demokracije u Siriji, poručuju u kamere Hrvatske televizije, koju percepiraju kao televiziju Zapada: Ostavite nas na miru!

Zapad vodi protiv Sirije fašističku medijsku kampanju dezinformacija u Goebbelsovom stilu, a političari Europske unije ponašaju se prema Siriji fašistički, uvode ekonomske sankcije sirijskom narodu da crkne od gladi, i istovremeno naoružava pobunjenike-teroriste koji napadaju glavnu arteriju sirijske države – naftovod i rafineriju kod grada Homsa kojeg štiti sirijska vojska, i naravno da među sirijskim civilima ima žrtava u tom sukobu kad pobunjenici koriste grad Homs kao živi štit.

Predsjednik vlade u Banskim dvorima, Zoran Milanović, obznanio je kako se hrvatska poduzeća moraju povući iz Sirije, jer je EU uveo embargo protiv Sirije, te da se i INA mora povući sa sirijskih naftnih polja, čime će ove godine izgubiti, u grubu rečeno oko 100 milijuna, novac koji bi u vrijeme financijske krize i te kako dobrodošao hrvatskom proračunu, ali pošto su HDZ i SDP razvlastili Republiku Hrvatsku odnosno hrvatski narod njegove nezavisnosti, onda Banski dvori moraju poslušno ispunjavati diktate koji stižu iz Bruxellesa, što hrvatski građani onda osjećaju po svom džepu. Inače, Republika Hrvatska ovog trenutka uopće nije članica EU. Po tome se vidi koliko su naši vladajući kvazi-političari poslušne marionete, a ismijavaju poglavnika Pavelića da je bio marioneta Mussolinija i slično.

Cilj ove kampanje Zapada protiv Sirije, u kojoj sudjeluje i Hrvatska, sastoji se u tome, da se zamijeni režim poslušnim režimom vlasti, i Sirija otkvači od svog saveznika Irana koji je glavna meta.



Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, zvan Jugosipović

Dr. Slobodan Lang očitao je još jednu lekciju sramotnom predsjedniku Ivi Josipoviću povodom njegovog još sramotnijeg govora u Jeruzalemu. Poručio mu je, da je u Knesetu izgubio kontrolu, i da je u izraelskom parlamentu govorio bez istine, pravde, dobra i odgovornosti za Hrvatsku, Izrael i svijet. I to je točno tako kako ovaj humanist, politički Hrvat, i Židov, borac za ljudska prava, g. Slobodan Lang kaže!

Umjesto govora državnika o međudržavnim odnosima Hrvatske i Izraela, predsjednik Josipović održao je govor mržnje protiv hrvatskog naroda. „... u govoru se neistinima i uvredama vrijeđalo Hrvate, poticalo sukobe i podjele. Dužnost je Hrvatskog sabora da postavi pitanje odgovornosti predsjednika Ive Josipovića za ovaj istup... Josipović je, dakle, održao govor posrednog genocida (Vlado Gotovac) kojim se dijelom uništava cjelina. U odnosima dvaju naroda, koji su prošli toliko stradanja [hrvatski narod i židovski narod, opaska CBK], u odnosima dviju teško stvorenih država [Izraela i Hrvatske, opaska CBK], hrvatski predsjednik uporabio je povijest da truje današnje odnose, potiče podjele i sukobe među ljudima i strahove od budućnosti...“, naglašava gospodin Lang. Ovakvu filipiku protiv hrvatskog naroda, kakvu je Josipović održao u Knesetu, posljednji put se čulo u režiji Miloševićeve propagande za vrijeme velikosrpske agresije. Je li Ivo Josipović kao hrvatski predsjednik radi za Srbiju, prosudite sami.

„Opasni Ivo Josipović“

Ljudi, da smo i to doživjeli da je ljevičarski portal Index.hr napao predsjednika Ivu Josipovića, naravno, ne zbog njegovoga govora u Knesetu, naprotiv, s tim govorom se ekipa na tom portalu slaže, jer je govor protuhrvatski, nego zbog osnovane sumnje u predsjednikovu umiješanost u pranje novca. 'Indexov' glavni kolumnist Tomislav Klauški čak je napisao, da je predsjednik Ivo Josipović „opasan“, i naveo i razlog, jer je „pojačao društvenu anesteziju“. To je točno.



Naime, umjesto pravednosti pridonosi nepravdi, jer štiti korupciju i Mladena Bajića kao Glavnog državnog odvjetnika koji selektivno optužuje, odnosno optužuje politički nepodobne, dok politički podobni ne dobivaju optužnice iako su de facto kriminalci. Tako sprega politike, državnog odvjetništva i tajkuna u Hrvatskoj stvara atomsferu straha i nepravde, umrtvljuje društvo jer ljudi vide da su nemoćni pred spregom politike i tajkuna, u kojoj jedna ruka drugu mije. Ja neću tebe, ti nemoj mene prozivati, i idemo dalje!

Naglašava Klauški da afere koje se vuku iza Ive Josipovića „ruše njegov politički ugled kojeg ustvari nema“, i kaže dalje: „... Josipović je na vlastitom primjeru dokazao aksiom koji vrijedi još od ranih devedesetih: sve će ti biti oprošteno ako si fin i pristojan, po mogućnosti ako govoriš engleski, a još više ako ne govoriš ništa. I ne zamjeraš se nikome. I povezuješ se sa svakime.“

Zanimljivo je što komentar Tomislava Klauškog o predsjedniku Ivi Josipoviću, i nastup Matije Babića na Hrvatskoj televiziji u emisiji 'Nedjeljom u dva', 27. veljače 2012., u kojoj je napao predsjednika Josipovića, optužujući ga za pranje novca i primanje mita, nitko od masovnih medija u Hrvatskoj nije prenio, iako inače sline za vijestima i komentarima 'Indexa', što znači da glavni urednici televizija i novina ne shvaćaju Matiju Babića kao karikaturu, nego i te kako ozbiljno, ali su ga ovaj puta odlučili protuustavnu cenzurirat, jer su procijenili da je to prevruć krumpir, pošto je predsjednik ipak povezan s određenim kadrovima bivše Udbe, a to zna bit opasno! Tako je prevladao oportunizam, iako Matija Babić spada u „njihove“, u titoiste, i u jugoslavensku ekstremnu ljevicu koja je tog dečka iskoristila, i sada odbacila kao maćeha. Međutim, kako siješ, tako i žanješ. Ako si posijao vjetar, požnjet ćeš buru, glasi narodna poslovica. Ne bi bilo prvi put da je ekstremna ljevica iskoristila nekog, i onda ga šutnula nogom u tur. Kad je trebalo pljuvat po Hrvatima, bio im je dobar, a kad je prozvao njihovog, nastala je mafijaška šutnja u tisku i na televizijama.

Sjećate se kako se SDP uzrujao kad je vlada Jadranke Kosor u Hrvatskom saboru produljila mandat Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću? Sjećate se? Sad je SDP produljio Bajiću opet njegov mandat, znači, dobro im služi, odnosno zataškava neka kriminalna djela u kojima izgleda i sam sudjeluje, barem postoji osnovana sumnja da bi tako moglo biti.

Srbija je u Bruxellesu dobila status pridruženog kandidata, i to tek nakon što je Beograd pristao da na regionalnim konferencijama nebude bojkotirao nezavisno Kosovo. Datum početka pregovora Beograd će dobit krajem godine, i onda jednog dana uskoro evo i Srbije u Europskoj uniji, te se ukida Schengenska granica na Dunavu, i Srbija i Hrvatska opet su u jednoj državi. Što bi na to rekao Siniša Glavašević, što bi na to rekli hrvatski branitelji u Vukovaru koji su svoj život dali za hrvatsku nezavisnost i otcjepljenje Hrvatske od SFRJ i Srbije? Jesmo li izgubili pamet kad smo na referendumu potvrdili pristupanje Europskoj uniji, ili pamet nismo nikad ni imali?

Sjećate se harača od 23 posto koji je uvela Jadranka Kosor? Sad imamo harač od 25 posto, ali se to sada u EPHahaha glasilima tajkuna Ninoslava Pavića, prijatelja Ive Sanadera i Ive Josipovića, ne spominje kao harač, jer to je sad PDV kukuriku-koalicije, to su sada „naši“ koji deru, i sve je dopušteno što „naši“ rade, pa bilo to i haračenje, ili pogotovo ako je harač u pitanju. Kad ljevica dođe na vlast, onda moral za nju više ne postoji. To se zove hipokrizija.

Ali, narod kratke pameti, imao je veliku nadu u kukuriku koaliciju. Zato je harač od 25% na mjestu, jer tko nema u glavi, ima u nogama. Zato Hrvati, obucite si cipele s debelim džonom, ako će te osim gaća na štapu još išta uopće imati! „Stegni remen, bando lopovska“... to vam poručuju iz kukuriku koalicije. Bilo je vrijeme kad narod nije bio „banda“, ali to vrijeme je prošlo na udobnom kauču u toplini doma dok su samo svjesni prosvjedovali. Danas se možete samo još je..., a i to će vam Ranko Ostojić uskoro regulirat kao i prosvjed na Trgu svetog Marka, od 8 ujutro do 22 h, i to samo 250 prosvjednika. Eto kakva sloboda, 2012. godine. Zato se danas može tvrditi da Hrvati nisu slobodan narod, a imali su 1990. priliku ispisati najljepše stranice o slobodi u svojoj povijesti. A na kraju, ako će se i dalje ponašati kao nojevi koji glavu zabijaju u pijesak, biti će čipirani kao psi, kao što je u Bibliji rečeno:

„(...) Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrši u njezinoj službi i čini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izliječena smrtonosna rana. Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih čini u službi Zvijeri, savjetujući stanovnike zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena mačem, ali ostade na životu. Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi 'koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri'. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijera. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest. (...)“ (Apokalipsa 3,7-13 Proročanstvo Isusa Krista)

Stručnjaci su ustanovili da je, zbog protoka krvi, najpogodnije mjesto za čipiranje ljudi na čelu, i na desnoj ruci, te su prvi ljudi, na dragovoljnoj osnovi, već čipirani upravo na taj način, a po nekim procjenama u Sjedinjenim Američkim Državama je već oko 1 milijun ljudi čipirano, odnosno usađen im je chip ispod kože, što zapadnoj 'Wall Street eliti' omogućava totalitarni nadzor nad ljudima, u bliskoj budućnosti. Hrvati, probudite se!

CBK

- 18:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2012.

Sin Titova partizana

Hrvatski, pardon, jugoslavenski Sloba, Jugosipović

Možete si mislit kako je „naš“ predsjednik ispao za vrijeme svog govora u izraelskom parlamentu Kneset kad je naglasio, da je on „sin Titova partizana“.

Ispao je kao bedaček, naime, odmah kraj govornice slušao ga je izraelski predsjednik Šimon Perez koji je pak prilikom svog posjeta Hrvatskoj izjavio zagrebačkom Jutarnjem listu, da je najviše Hrvata u povijesti pobio Tito, i da je maršal najveći ubojica Hrvata u njihovoj povijesti. S druge strane se Ivo Josipović pred Perezom hvali kako je sin Titova partizana. Da nije tragično, bilo bi komično.

Kao pravi podanik, sluga pokorni, ovaj se bivši komunist ispričava po drugi put u Knesetu za holocaust nad hrvatskim i bosansko-hercegovačkim Židovima koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu na području NDH. (Prvi put to je učinio Stipe-bradonja). Zašto se nije odmah ispričao za srpske Židove koje je srpski kvislinški beogradski režim ubio u Drugom svjetskom ratu u Srbiji, pošto je tako veliki prijatelj sa srbijanskim predsjednikom Tadićem?
Međutim, za primijetiti je nova kvaliteta u mržnji prema Hrvatima izražena u Josipovićevom govoru u Knesetu, naime, optužuje hrvatski narod da je u NDH prihvatio ustaški režim koji da je bio najgori kolaboracionistički nacistički režim u Drugom svjetskom ratu. Pa da, Francuzi nisu svoje Židove izručili njemačkim nacistima, barem ih nisu tjerali pješice nego ih strpali na Francusku državnu željeznicu i via Auschwitz. Mađari su bili poznati u svojoj ljubavi prema Židovima, platili im put do Auschwitza, njima čak 450 tisuća 1944. godine (t.j. platili im put njihovom imovinom koju su opljačkali). Srbima je pak toliko bilo stalo do svojih Židova da su ih u četnicima prodavali za novac njemačkom Gestapu u Beogradu, a Srbija bila prva zemlja u Europi koja je 1942. godine proglašena da je „Juden-frei“. Latvijci nisu ni čekali da ih njemački nacisti okupiraju pa su svoje Židove sami likvidirali, ali što to treba naglašavati kad se zna da je „ustaška zmija“ bila najgora od najgorih guja u srcu Europe.

Tata „našeg“ Ive je možda od 10. travnja 1941. nadalje vodio istraživanje javnog mnijenja u NDH među Hrvatima pa zna koga su Hrvati podržavali a koga nisu? Tata Ante Josipović, vjerujte, nije imao vremena za takva istraživanja, čak i da je bio pismen (to se zapravo i ne zna sa 100 postotnom sigurnošću), jer se „drug“ priključio komunistima i njihovim oružanim odredima u rušenju Nezavisne Države Hrvatske kako bi se umjesto nje obnovila 'tamnica naroda' Jugoslavija, i instalirala Oktobarska revolucija, tako da je antifašistička borba partizana bila samo smokvin list u borbi za totalitarni komunizam. Svoj ustanak od 22. lipnja 1941. jugoslavenski su komunisti u Hrvatskoj digli radi obrane Sovjetskog Saveza koji je bio totalitarna država. Bravo Ante Josipoviću, i bravo kako si odgojio svog sina kojeg si zaludio idelogijom marksizma i titoizmom!

Zanimljivo, „naš“ predsjednik se zgražava nad ustaškim zločinima, ali licemjerno prešućuje jugo-komunističke zločine, pa i komunističke zločine nad Židovima, tako i zločine partizanske jedinice u kojoj se borio njegov otac, a to je partizanska XI. dalmatinska (biokovska) brigada 26. divizije 8. korpusa Jugoslavenske armije maršala Tita koja se prvo iskazala prilikom pokolja antifašističkih fratara u Širokom brijegu za vrijeme Drugog svjetskog rata, a poslije masovnim ubojstvima nad hrvatskim ratnim zarobljenicima na Kočevskom rogu u lipnju 1945. godine. Nakon rata partizanski ratni veteran Ante navodno preuzima važne funkcije u Titovoj Jugi, ali i židovsku imovinu, poput stanova i slično. Znali su „drugovi“ dobro naplatit svoj borački staž koji su zaradili boreći se navodno za ideale. Skupo su nas bome ti njihovi „ideali“stajali. Ako se radilo o idealu da svatko u komunizmu ima prema potrebama, i krov nad glavom i što za jest, te da nema siromašnih i bogatih, onda se Titov partizan Ante borio s figom u džepu, a ne samo za totalitarni komunizam, a njegov sin služi danas neoliberalnom krupnom kapitalizmu. Njegova kolegica Vesna Pusić, koja je također s Jugosipovićem boravila čak pet dana u Izraelu (inače državnički posjeti traju maksimalno 48 sati, pa dragi porezni obveznici, bome ste darežljivi svojim dužnosnicama i dužnosnicima, pardon, funkcionerima), nije se u Knesetu pohvalila da joj je tata Eugen bio ustaški časnik i sudac ustaškog vojnog (prijekog) suda, a nakon 1945. u službi maršala Tita.

Obećao je sin Titova partizana u Knesetu da se Židovima u RH treba vratit imovina? Super, znači, udbaš Josip Manolić uskoro će završit na ulici, yepeeeee! Ali, kako Bože mili, jer RH nije po ustavu pravni nasljednik NDH nego SFR Jugoslavije? To bi Ivo pravnik trebao znat, majku mu milu! No, dobro, kad su Hrvati u pitanju, onda pravna pravila za Hrvate ne vrijede, tako da će Hrvati podmiriti židovsku imovinu, a prvi bi mogao platit udbaš Josip Manolić koji se tako srdačno grlio sa Zoranom Milanovićem kad mu je u izbornoj noći čestitao zajedno sa Budimirom Lončarom, arhitektom embarga na oružje Vijeća sigurnosti UN 1991. kad je Hrvatska bila razoružana za vrijeme velikosrpske agresije. Zaista, ovi 'crveni' su pravi pravcati hrvatski patrioti, poštovanja vrijedni.

Ivo Josipović u svojoj laudaciji masovnom ubojici Titu u Knesetu 'zaboravio' je napomenuti da je NDH bila jedina zemlja u Osovini u kojoj su njezini građani, Hrvati, masovno pisali peticije kojima su od Pavelićevog režima zahtijevali puštanje na slobodu njihovih uhićenih židovskih sugrađana, a zagrebački nadbiskup Stepinac predvodio u tom hrabrom građanskom otporu velikoj nepravdi, odnosno holocaustu – kako je u svojim znanstvenim istraživanjima utvrdila Esther Gitman, Židovka iz Sarajeva čija je obitelj se nakon sloma NDH vratila u svoj zavičaj, ali koja je pred Titovim „oslobodiocima“ morala pobjeć u Izrael, toliko su Titovi partizani bilo dobri da je narod pred njima morao bježat. Svaka čast!

Koliko se može zaključiti, partizani su bili velike kukavice, i licemjeri, ne samo ubojice. Ispričavam se ako sam uvrijedio nekog partizana ili unuku i unuka partizana, ali pošto partizanski ratni veterani nisu osudili zločinca Tita, trpam ih od sad sve u isti koš, jer mi idu na živce sa svojim oholim ponašanjem i svim tim lažima kojima nas obasipaju. Ako su oni u povijesti pogriješili i izabrali krivi put u borbi za slobodu, a jesu, onda nemoraju cijelo društvo opterećivati sa svojim kompleksima! Tko im je kriv, sami su si birali sudbinu, napili se hektolitara ustaške krvi, ali ovi „vampiri“ još uviek su žedni (riječ 'uvijek' sam namjerno napisao na Gajevom korienskom pravopisu – uviek, da ne biste pomislili da se radi o lapsusu).

Carl Bildt. Sjećate se tog tipa? Taj švedski diplomat bio je vodeći u zaštiti Slobodana Miloševića, i relativiziranju velikosprske agresije i genocida za veliku Srbiju, i naravno, u optužbi Hrvatske za Oluju, da je navodno počinila etničko čišćenje Srba. Jadni Srbi, stalno ih se etnički čisti i genocid nad njima vrši, pa kad će prestat taj ustaški teror već jednom? (Sjećate se kako reče Jugosipović u Knesetu: 'ustaška zmija u našim srcima'.) Carl Bildt je još za vrijeme Oluje, kad ništa nije znao niti mogao znati, tvrdio da Hrvatska vojska etnički čisti Srbe u „Krajini“. Sad će WikiLeaks, na osnovi dokumenta, objaviti da je Carl Bildt navodno bio doušnik tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, tzv. informant, i to ga je na vezi držao strateg republikanaca i Bushov 'Rosenberg' [Hitlerov ideolog], Carl Rove, jedan od arhitekata Novog svjetskog poretka - NWO. Šteta za ovog diplomata, taman je zavrijedio Nobelovu nagradu za mir, jer ipak je branio mirotvorno svesrpstvo.

Vijest šokantna: Odvjetnik obitelji žrtava 2004. godine srušenog zrakoplova u kojem se nalazio i poginuo makedonski predsjednik Trajkovski, tvrdi da je zrakoplov srušen raketom zrak-zrak, ali putnici nisu odmah svi poginuli nego se nakon pada zrakoplova neki javili mobitelima svojim obiteljima, i onda je nepoznata letjelica ponovo naišla, i dokrajčila s napalmom makedonsko vodstvo. Pa da, neka se zna da makedonska nezavisnost nije poželjna, kakav spomenik Aleksandru Velikom u Skopju, kakva makedonska država kada je to „južna Srbija“ kakva je bila od okupacije Makedonije 1913. do 1990. godine.

Harač. Harač, harač, rajo, treba itd. (Smrt Smail age Čengića). Sad su crveni na vlasti, a znamo kad ljevica dođe na vlast, da moral za nju više ne vrijedi, jel tako, dragi moji!
Zborili su o 'haraču' kad je Kosorica povisila PDV s 22 na 23%, a oni, hop, odmah na 25%. Zaista ste zavrijedili ovaj porezni poticaj vlade Zokija Milanovića koju ste birali, kao i Pusićkinu stranku! Narod ima onu vlast koju je zavrijedio, zar ne. Doduše, birači SDP-a i kukuriku koalicije ne čine cijeli hrvatski narod, niti polovicu hrvatskog naroda, niti četvrtinu, ali eto, kad se većina ne čuje i podvrgnula se manjini, onda neka bude narod. Dakle, narode, sad plaćaj svoj harač koji si zavrijedio! Plaćaj dok ne crkneš!

Veselo je kod „našeg“ lažnog magistra, naime, stranka mu se totalno raspada, vuk od haespea postao je bijesna lisica od koje svi bježe, ili ih lisica tjera van iz svog tora, jer „poglavnik“ Anto ne tolerira neposluh, naime, tko je pošten, ne može biti u toj otetoj stranci, a da ne bude kritiziran, suspendiran i eliminiran – iz politike.

Nobelovac za mir, Barack Obama, izgleda da će sudjelovat u vojnom napadu na Iran koji se sprema, naime, novinari američkih tv-stanica i novina već su u Tel Avivu zakupili terase po zgradama u očekivanju izraelskog napada na Iran, uz pomoć Velikog brata. Vrhovnik Ivo Josipović u tom slučaju šalje hrvatske vojnike u sklopu NATO-snaga u boj protiv Perzijanaca, iako bi se očekivalo da u prvim jurišnim redovima bude sin Titova partizana, da bude primjer ostalima kako se uspješno i hrabro juriša na bunkere kao svojedobno „Boško Buha“. Uraaaaaaaa...

Cuker komt culect: Jebem ti miša, oće ukinut vladin Ured za istraživanje žrtava komunizma, a ali ajmo bit realni – u zemlji u kojoj nije bilo komunista, kao u bivšoj SRH i današnjoj RH, nego samo i isključivo antifašista, takav ured je zaista suvišan jer stvara iluziju. Stoga, ajde, miči to, ajde, ajde, idemo dalje, idemo dalje, idemo dalje...

CBK (Sin ustaškog inženjera

- 17:40 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2012.

Uživajmo u nezavisnosti i slobodi!

Madonna

i



'Madonna'

U lipnju 2012. u Hrvatsku dolazi Lousia Ciccone zvana 'Madonna', dakle, točno godinu dana nakon kršćanskog posjeta pape Benedikta XVI imat ćemo u Zagrebu sotonističko-glazbeni spektakl ('Madonna' se na pozornici stadiona pojavljuje u odječi i maskama koji prikazuje vraga 'Bafometa' s roščićima, dok njene plesačice plešu ples sa znakovitim pozivom „jebi me“, kao što je nedavno takav nastup imala na Superbowl-spektaklu finala rugbya u Sjedinjenim Američkim Državama). Sve to je znakovito u kojem pravcu smo kao zemlja i narod krenuli. Na koncu, i papa nas je uvaljivao u Europsku uniju, tako da je 'Madonin' dolazak samo logični nastavak toga da nas, nakon održanog referenduma, naše gazde počinju polako obilaziti, jer žele vidjeti svoj feud koji su (jeftino) kupili, i narod kojeg će jebati - ne samo u mozak. Taman u to vrijeme vjerojatno nećemo više imati Dan državnosti, tako da se sve to skupa poklapa i uklapa u našu „svijetlu“ budućnost, što smo postali članovi „elitnog kluba“, kako to voli reći jugofil Vesna Pusić – eurofilski lažnjak.

Ostalo je još nešto više od godinu dana koliko ćemo formalno ostat kao narod nezavisni i slobodni.

Nakon 1. srpnja 2013., i pristupanja u EU, postajemo i formalno kolonija krupnog kapitala elite angloameričke sfere, i sfere Europske unije u kojoj ćemo biti dio jugo-sfere, stoga, uživajmo do tada u nezavisnosti i slobodi, dvije kategorije koje su izvan domašaja neoliberala, jer su u čovjekovom srcu i umu, poput pojma ljubavi, neuništivi osjećaji kojima težimo, bez obzira koliko smo pogrešaka napravili, uvijek se vraćamo našim izvornim težnjama, i osnovnoj težnji koja nam je poznata kao životna i osobna sreća svakog pojedinca, i naroda kao zajednice pojedinaca, a to je nezavisnost i sloboda.

Kad ljudi krivo izaberu bračnog druga, rastaju se, nekad uz galamu, plač suze, pa i krv, ali ako prežive rastavu može početi nov početak, tako je i s narodom. Drugim riječima, ako Hrvati prežive prvo razdoblje u EU, a da ne budu u toj mjeri opljačkani, i svedeni na radno roblje, da će postat totalno nesposobni, moći će se osloboditi okova, i obnoviti svoju državnu nezavisnost i nacionalnu slobodu koja je temelj prosperiteta političkog naroda, t.j. svih građana Hrvatske.

Krediti tajkunima, narodu figa (poskupljenja, otkazi, i nameti – PDV od 25%). Narod, ili kako elita na njega gleda kao na „bandu“, sad treba stegnut remen, da nadoknadi ono što su njegovi predstavnici na vlasti profućkali i bacili u vjetar posljednjih 20 godina!

S obzirom da su propisi i odredbe u EU skrojeni po mjeri korporacija i vlasnika krupnog kapitala, odnosno „elite“ (zato nam prije referenduma nisu dali da čitamo Lisabonski sporazum), znamo da nema prosperiteta za narod nego samo za vlasnike krupnog kapitala, u našem slučaju za naše tajkune i njihove marionete u vladajućoj politici. (SDP tek što je stupio na vlast odobrio je medijskom tajkunu EPH izdanja kredit za njegovo posrnulo medijsko carstvo. Na Todorića tako i tako čekaju krediti koliko mu treba, njemu je kreditna linija na račun poreznih obveznika uvijek otvorena, običnim građanima je uvijek zatvorena, osim za one male potrepštine, gotovo malograđanske potrebe koje stvaraju iluziju lažnog životnog sjaja poput tu i tamo kupovine u nekoj od Todorićevih trgovina, ili na prodajnim mjestima njegove i strane konkurencije, makar je i njegovo trgovačko carstvo u stranom vlasništvu jer se temelji na kreditima stranih banaka, tako da je pojam „hrvatski trgovački lanac“ iluzija.)

Naš hrvatski narod, strpljiv kakav jest, pogriješio je što se nije odupro svojoj vladajućoj eliti nego joj je poklonio beskrajno povjerenje koje se u međuvremenu topi poput snješka na suncu, i kad se narod probudi iz sna, i progleda, jao takvoj eliti, jao takvoj vladi i takvim državnim službenicima općenito, i saborskim zastupnicima (zaista ispravan naziv 'saborski zastupnici', jer da su predstavnici naroda bili bi narodni zastupnici, ovako zastupaju sebe u Saboru, odnosno zastupaju Sabor koji je privjesak vlade, jer ona ultimativno predlaže zakone koje saborski poslušnici donose, tako da se zakoni ne kreiraju od zastupnika u parlamentu koje je formalno zakonodavno tijelo, nego u Banskim dvorima, ali što je kod nas od nezavisnosti do danas uopće ispravno postavljeno, ... oprostite, ne mogu se sjetit). Kad je narodu ovakva vlada „prijatelj“, onda mu neprijatelji zaista nisu potrebni.

Državni praznici?

Iz vlade je pušten probni balon na temu ukidanja tri državna praznika (neradna dana) iz lipnja mjeseca, dakle, Dan antifašističke borbe, Dan državnosti, i Tijelovo.

S obzirom da smo se kroz referendum o pristupanju RH u EU odrekli države za račun nad-države EU, čini mi se i logičnim da ukinemo 25. lipanj kao praznik, a i tako i tako je taj dan krivo nazvan, jer to i nije dan državnosti nego Dan nezavisnosti, jer je tog dana 1991. godine Sabor Republike Hrvatske proglasio otcjepljenje od SFR Jugoslavije, a time i od Socijalističke Republike Srbije, i nezavisnost, koju je prvi predsjednik Republike suspendirao, na pritisak iz Bruxellesa, Brijunskim sporazumom od 7. srpnja s vrhom tzv. JNA (general Veljko Kadijević), da bi 8. listopada konačno 1991. bila proglašena državna nezavisnost.

Moje je mišljenje da je bolje ne imati formalno državni praznik Dan državnosti, jer bi time režim održavao iluziju da imamo državu, a naš narod jako pada na iluzije, na formalnosti tipa stijega/zastave, himne, i slično, tako da je bolje ne imati takve formalnosti, jer će se prije probudit iz sna.

Pošto smo u većini tako i tako hinjeni katolici, mislim da nam ne treba ni Tijelovo kao državni praznik, tako da se i to slobodno može ukinut, a Dan antifašističke borbe tako i tako ne odgovara povijesnoj istini, pa je najbolje i to ukinut, dakle, probni balon iz vlade je pun pogodak, samo što sumnjam da će ukinut 22. lipanj i Tijelovo, dok će Dan državnosti biti ukinut, na koncu, za Vesnu Pusić, kao vodeću u Milanovićevoj koalicijskoj vladi koja s predsjednikom Josipović udara tonove, hrvatski Dan državnosti ionako ništa ne znači, ona za to nema osjećaj jer joj je srce kucalo za voljenu Titovu Jugoslaviju koja je na njenu žalost crkla kao raščerećena kurva.

Osim toga, pošto je to tako i tako već tradicija postala posljednjih godina, Dan antifašističke borbe mogao bi se premjestiti na datum na koji je bio prije uspostave omražene samostalne hrvatske države, dakle, na 27. „jul“ - u spomen na dan iz 1941. kad je prva antifašistička puška srpskih fašista (četnika) pukla u fašiste (hrvatske civile), kao što reče eks-komunist i titoist Slobdan Uzelac. Zašto hodat kao mačak oko vruće kaše? Neka vlada odredi 27. srpanj kao Državni praznik, a državni praznik od 5. kolovoza (dan Oluje, Dan domovinske zahvalnosti), tako i tako će pravomoćnom osudom generala Gotovine biti kao državni praznik ukinut, jer ne može se slavit ratne zločine nad Srbima, i etničko čišćenje srpske nacionalne manjine iz RH kao državni praznik, to je valjda jasno i onom najnaivnijem hrvatskom bedačeku.

Brisanjem Tuđmanovog lažnog 'Dana državnosti' otvara se prostor za istinski dan državnosti iz hrvatske povijesti, a to je 10. travanj, dok bi 7. lipanj bio istinski Dan međunarodnog priznanja Hrvatske kad je papa godine 879. priznao kneza Trpimira kao neovisnog vladara Hrvata. Kad Hrvatska jednog dana opet bude nezavisna i slobodna, 10. travanj i 7. lipanj bili bi istinski i svrhoviti državni praznici koji ovaj narod mogu osvijestiti. Tada, naravno, eks-komunista sigurno neće biti na vlasti, vjerujte da neće, a neće ih biti ni blizu vlasti!

Milanovićeva vlada (Slavko Linić) najavljuje prodaju državne imovine - Hrvatsku poštansku banku, i Croatija osiguranje. To je također na mjestu, kao i ukidanje navedena tri državna praznika radi uštede novca, jer, pošto smo se odrekli države, onda istoj ne treba imovina. Također logika se nameće sama po sebi, naime, ako smo se još devedesetih odrekli hrvaskog bankarskog sektora, a time i samorazvija, što će nam onda još pet posto domaćeg bankarskog tržišta? Da održavamo iluziju samorazvoja?

Da će Milanovićeva esdepeova tzv. crvena vlada, dakle, eks-komunistička 'socijaldemokratska' vlada biti marioneta europskih neoliberala i anglo-američkog krupnog kapitala, to je valjda svima bilo jasno, zato ju je većina birača od onih koji su izašli na prosinačke izbore i izabrala, tako da je rasprodaja hrvatskog srebra demokratska volja birača, na koncu, s ovakvim odgojem kakav je hrvatski birač imao posljednjih 12 godina, kada mu njegovi vladajući političari govore da nije dobro biti samostalan, i svoj na svome, te to u političkoj praksi tako i dokazuju, što bi taj i takav birač uopće mogao pomislit nego da je rasprodaja, i spuštanje gaća pred strancima, najbolja moguća opcija. Dakle, to smo razjasnili, i tu nema ni ljutnje, ni dvojbe, niti generalne zamjerke, nego je to činjenica koja se može konstatirati. Primjerice, tek 20 godina nakon hrvatske nezavisnosti se netko npr. sjetio da snimi povijesni dokumentarac o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi kako bi se narod malo educirao i postao samosvjestan, nažalost, prekasno kraljević Marko na Kosovo stiže. Neki hrvatski igrani film o Domovinskom ratu takoreći i ne postoji, od silnih političara nikad nismo ništa čuli na temu afirmacije hrvatske države u svijesti hrvatskih građana i u svijetu, naprotiv, samo smo slušali o „hrvatskim ratnim zločinima“, plus „Jasenovac“, plus „ustaše“, plus „partizani“, i to je to, rezultat jest, da prosječni Hrvat i ne zna da je Hrvat, a ako slulčajno zna, onda se toga srami, prema tome, rasprodaja vlastite zemlje sama je logična posljedica sustavnog odgoja od strane HDZ-a i SDP-a kojemu su građani bili izloženi.
S druge strane, onu domoljubnu retoriku koju je devedesetih koristio prvi predsjednik Franjo Tuđman bila je ništa drugo nego isprazna retorika iza koje nisu stajala djela (užasan zakon o privatizaciji i pretvorbi sigurno ne predstavlja domoljublje, prodaja Hrvatskih telekomunikacija Nijemcima sigurno ne predstavlja domobljublje, prodaja hrvatskih banaka stranim zemljama također nije domoljublje, a sve to se dogodilo za vrijeme vladavine predsjednika Tuđama), tako da je narod dobio, ne samo krivi odgoj, nego je živio u iluziji da „imamo Hrvatsku“, samo zato što je Franjo Tuđman tako govorio da „imamo Hrvatsku“. Vjerovali ili ne, ali, lagao nas je. Hrvatsku smo imali samo dok smo ratovali za nezavisnost i slobodu, nakon toga je više nismo imali, jer su nas domaće hulje (bivši komunisti i udbaši) izdale i prodale!

Zagrebačka skupština imenovat će jednu ulicu po obitelji Zec. Njezin predsjednik, Bernardić (SDP), mislim da je izabrao dobro, jer time se šalje pozitivan signal Srbiji koja će nam možda oprostiti što smo se branili u velikosrpskoj agresiji, odnosno, pardon u „građanskom ratu“, međutim, moramo nastaviti tim putem posipanja pepelom ako zaista želimo da nam Srbija, i da nam Srbi oproste što smo se bunili da nas 1991. etnički očiste i istrijebe. Mislim da je to dobro i za Vukovar u kojem ionako u većini žive Srbi, prema tome, gesta dobre volje treba doć s hrvatske strane, mislim, tako su nas učili predsjednik Mesić i cjelokupna politička elita RH (HDZ i SDP), tako da možemo znat samo ono što smo naučili, a prije svega su nas učili kako da ne koristimo vlastitu pamet.

Komunistički antifašistički zločinac osuđen, ali u Kambodži, ne u Hrvatskoj!


Apelacijski sud OUN je u Kambodži povisio prvostupanjsku zatvorsku kaznu bivšem šefu zatvora režima Crvenih kmera, tako da je bivši drug sada dobio kaznu doživotnog zatvora.

Svjesni Kambodžanci znaju zašto sude svojim bivšim komunistima i svojim „udbašima“, jer ih to oslobađa, kao narod postaju slobodni, trgaju okove koje su im komunisti svojedobno stavili, i istrebljivali vlastiti narod. Mi smo tu drukčiji, mi slavimo naše komnuniste i udbaše, zlotvore nazivamo „antifašistima“, i tako ih oslobađamo bilo kakve odgovornosti, ali Bože moj, svatko misli da radi najbolje, ono što je dobro za Kambodžu nemora bit dobro i za Hrvatsku, pogotovo nije dobro za naše silne narcisoide (titoiste).

Europski embargo vratio se u glavu marionetske EU kao bumerang


Iran je uveo reciprocitet prema Europskoj uniji, dakle, na ekonomski naftni embargo koji su izglasovali „Europljani“ u siječnju 2012., Perzijanci su putem svog parlamenta Medžlisa uveli u veljači također naftni embargo Europskoj uniji.

To znači da više nema iranske nafte za zemlje EU. Pošto je Grčka kao jedna ekonomski upropaštena zemlja bila jedna od rijetkih zemalja kojoj je neka naftom bogata zemlja poput Irana uopće prodavala naftu, sad Grci mogu zaboraviti na bilo kakav ekonomski oporavak, jer nafta pogoni gospodarstvo, tako da možemo na Grčku stavit jedan križić, slikovito pod naslovom „otpisani“. Tako se anglo-američkim marionetama u Bruxellesu ubrzo vratilo milo za drago što su kao poslušni psi izglasovali ekonomski embargo protiv Irana (naša ministrica vanjskih poslova je na tom sastanku klimala glavom). Sad će im Englezi i Ameri prodavat skuplju i prljaviju saudijsko-arabijsku naftu, što znači poskupljenje cijena u Europskoj uniji, dok plaće stagniraju ili padaju, a euro klizi i dalje u propast.

Apokalipsa pred vratima novog svijeta - Amerike

U Sjedinjenim Američkim Državama se policija, vojska i snage sigurnosti, i tajne službe, pripremaju za višegodišnji rat na ulicama američkih gradova, što će biti apokaliptična scena. K tome još policijska država koja će svaku pobunu ugušiti u krvi, onako kako zapadni liberalni mediji tvrde da radi režim u Siriji, samo što će u Sjedinjenim Američkim Državama stvarno vojska i snage sigurnosti pucat u narod. Nedavno izglasovani zakon NDAA je praktički ukinuo američki Ustav, tako da je uspostavljeno pravilo sile jačega, dakle, SAD se vratile u doba Divljeg zapada. Svaki građanin u Sjedinjenim Državama tko imalo kasni s otplatom kreditnih rata ima po najnovijem zakonu NDAA zabranu izlaska iz zemlje koja polako ali sigurno postaje veliki logor. Pošto je tamo narod naoružan, bit će u predstojećem obračunu s vojskom i policijom krvi do koljena. Srećom da je narod tamo naoružan, jer inače bi obračun tekao jednostrano, ovako ostaje otvoreno tko će izać kao pobjednik, da li prebogata „elita“, ili narod. (Francuzi su 1789. pokazali kako se narod obračunava s „elitom“ koja je također bila naoružana do zuba kao američka.)

Iako je Europu u veljači zahvatila sibirska zima zbog izostanka atlantske anti-ciklone, ova 2012. godina bit će i te kako vruća, naime, počelo je.

Kako ćemo mi (Hrvatska) u svemu tome proć? Vjerojatno, slikovito rečeno, kao ćevap na ražnju kojeg se zaboravilo skinut s rešetke, pa pocrni kao ugljen. Naime, rat s Iranom će EU dovesti u položaj da će hodat kao bosa po trnju, a tko će se u svemu tome više ili manje opeć nije tako ni bitno, jer će kolateralna šteta biti ogromna za sve. To sve zato što su se europski narodi odlučili za život u iluziji, što su odbacili istinu, a prihvatili laž, i što su odbacili sve svoje vrijednosti za konzumerizam i raskalašenost koju potiče zapadna borbeno-ateistička ideologija liberalizma. Je li Bog prepustio Europu svojoj sudbini zato što je odbacila Boga?

CBK

- 13:04 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 31.01.2012.

ŽELIMO BITI KOLONIJA

Hrvati kažu: Želimo biti kolonija, a Madžari kažu:



Oni isti dvolični domaći političari koji su vlastitu zemlju, Republiku Hrvatsku, stavili na haaškom sudu ICTY pred optuženičku klupu, i vlastite branitelje od velikosrpske agresije proglasili zločincima, dvolični kakvi jesu šute o zločinima svojih komunističkih predaka iz Drugog svjetskog rata, i poraća, kao i totalitarne Titove Jugoslavije. K tome štite komunističke zločince iz partizanske vojske i nekadašnje komunističke tajne policije Ozne i Udbe koje proglašavaju „antifašistima“, što bi po njihovom izvrnutom moralu trebalo značiti, da je tim ubojicama bilo dozvoljeno sve, i da su zaštićeni od kaznenog progona, međutim, to znači da u Republici Hrvatskoj nisu svi jednaki pred zakonima i Ustavom, što opet pak znači da nemamo pravnu državu – još uvijek nemamo, i nećemo je ni imati!

Prvo je 1990. rečeno da su bile „prve demokratske promjene“, i da imamo, ne samo državu, nego i pravnu državu, što je laž, jer nije stvarna promjena kad komuniste zamijene bivši komunisti. Onda je rečeno da je 2000. godine došlo konačno do demokratskih promjena, što je opet laž, jer su bivši komunisti vlast predali u ruke bivšim komunistima, i tako sve do danas.

Zbog silne nepravde, posebno pljačke u privatizaciji što je stvorilo vojsku nezaposlenih, naše će najveće nacionalno bogatstvo – mladi obrazovani nezaposleni ljudi – razočarani zbog nepravde koja je očita, zauvijek napustiti svoju zemlju, što je i cilj naših pokvarenih, korumpiranih i nemoralnih vladajućih političara, jer samo u zemlji u kojoj se sustavno krivotvori istina od jučer i danas, a kamoli povijesna istina, zavjerenici mogu, uz pomoć inozemstva, ostati neprekidno na vlasti.

Nije tajna da zavodi za zapošljavanje diljem zemlje savjetuju nezaposlenima, da sreću potraže u inozemstvu, što znači da su takvu instrukciju vjerojatno dobili iz vlade Republike Hrvatske, jer zašto bi na svoju ruku savjetovali ljude da radno mjesto potraže u inozemstvu, kad je općepoznata stvar da bilo koji službenici u svijetu, a kamoli u Hrvatskoj, naviknuti još na onaj austrougarski birokratizam, ne misle vlastitom glavom.

Ljevica je moralna, ali samo dok ne dođe na vlast, a kad jednom dođe na vlast, za nju moral više ne postoji. U Hrvatskoj to je posebno izraženo, s tim da cijela politička scena u RH čini političku ljevicu, bilo da se deklariraju kao „desnica“ ili „ljevica“, jer svi su bili u SK, a poneki i tajno radili kao doušnici za Udbu, tzv. udbaški špiclovi ili udbaši, što se i te kako osjetilo u hrvatskoj politici posljednjih 20 godina, uz utjecaj udbaških oficira koji cijelo vrijeme vladaju iz sjene.

Linićev super-harač

Ako je 2009. uveden „harač“ kad je PDV povećan za jedan postotak, s 22 na 23 posto, onda 2012. imamo super-harač, PDV od 25%.

U srednjem vijeku je, inače, osnovni porez bila crkvena i feudalna desetina (10 posto) koja se smatrala guljenjem kože.

SDP je, uvjetno, bio moralan u opoziciji, a sad na vlasti, moral za „socijaldemokrate“ više ne postoji. Sad nemoralni u opoziciji glume moralnu oporbu.

Za to vrijeme zemlja i dalje klizi u recesiju, jer povećanjem poreza niti jedna zemlja na svijetu i u povijesti nije izašla iz recesije, niti jedna! Samo smanjenje porezne stope može stvoriti nova radna mjesta, i zakotrljati zamašnjak potrošnje i proizvodnje.

Sada će Milanovićevi socijaldemokrati suziti radnička prava u maniri najvećih britanskih i američkih neoliberala, slično kao Ivica Račan od 2000. – 2003., koji je od Hrvatskog proljeća do raspada Jugoslavije bio komunistički ideolog, pa mu to ne treba zamjerit što se nije razumio u tržišnu privredu, i kapitalističke odnose u društvu, ali se treba zamjerit onim naivcima u hrvatskom biračkom tijelu koji su njega i njegovu partiju ponovo doveli 2000. godine na vlast, nakon što su je ti isti birači 1992. satrli na izborima na kojima je jedva jedvice prešla ondašnji izborni prag od 3 posto glasova (poslije je izborni prag povećan na pet posto glasova).

Od starog komunista Linića kao ministra financija ne treba ništa očekivati, osim da će poslušno ispunjavati uvjete Međunarodnog monetarnog fonda. Veća korist bi bila da se na čelu Ministarstva financija RH nalazi neki pljačkaš banke, vjerujte, to je živa istina.

Međutim, da se apsurdi ne događaju samo u RH, evo za sve EU-ljubitelje jedna lijepa vijest iz EU:

Europska komisija je upravljanje nedavno utemeljenog fonda EU za pomoć posrnulim gospodarstvima zemalja-članica EU, poput Grčke, koja je dužna k'o Grčka, u visini od cca. 500 milijardi eura, povjerila bivšem predsjedniku Europske komisije kojeg je s tog mjesta najurio Europski parlament optužujući ga za korupciju. U svakom slučaju, sad je fond u sigurnim rukama.

Veseli me što idemo u EU, zaista, jer jedva čekam da naši počnu kukati kako im ovi u Bruxellesu gule kožu, i kako im ne daju disat.

Čak i kad se našim ljudima predoče najočitiji dokazi da se zemlje-članice EU pretvaraju u koloniju, čak i jedna Njemačka postaje kolonija angloameričkog krupnog kapitala s Wall Street-a, a čiju sudbinu smo ustrajanjem na nezavisnosti zemlje mogli izbjeć (Njemačka tako i tako nije bila suverena nakon 1945. godine, što je nedavno utvrdio njemački ministar financija na jednom međunarodnom skupu), naši samo odmahuju rukom, uz objašnjenje, da je bolje i to nego da nas domaći stalno kradu. Znači, logika prosječnog Hrvata je, da je bolje zemlju izručit inozemstvu, i da nas potkradaju stranci, i to inozemstvo proglasiti „domom“, da je to (EU) „naš dom u koji smo se vratili“ (sorry, kad smo mi to bili u Europskoj uniji, da bi se u nju sad vraćali, ili sam nešto propustio, i otkad to EU predstavlja europske vrijednosti, možda kršćanske vrijednosti?), dakle, bolje zemlju izručit inozemstvu nego smijenit domaće lopuže, bandu-lopovsku?!

Pred nosom Hrvata su Madžari 21. 1. 2012. poručivali u Budimpešti, da neće dozvoliti da njihova zemlja u Europskoj uniji postane kolonija, iako su činjenično već postali kolonija.

Najčešći argumenti zagovornika ulaska u EU, i onih manjinskih glasača na referendumu koji su o sudbini zemlje odlučili na referendumu od 22. siječnja 2012. godine, da su glasovali ZA ulazak RH u EU glasi, da su to učinili radi svoje djece.

Čekaj malo, ja sam mislio da roditelji trebaju svoju djecu štititi od zla u životu dok ne odrastu i sami se budu mogli brinuti o sebi. Otkud vama roditeljima pravo da ste odlučili u njihovo ime? I onda još drsko tvrdite da volite svoju djecu? Gdje vam je pamet?

Na masovnim prosvjedima u susjednoj Madžarskoj, na kojima se 21. siječnja 2012. okupilo oko pola milijuna ljudi, masa nije prosvjedovala protiv vlade, nego je time podupirala svoju narodnu vladu koja je donijela zakone kojima iz madžarskih mas-medija, koji kleveću Madžarsku pred svijetom, i iz sudstva i drugih državnih struktura, mete čeličnom metlom eks-komunistički ološ i bagru iz upravljačkih struktura madžarske države koju su izručili liberalima na Zapadu, i ograničili joj souvarainite ili državnu nezavisnost, te zapadnom krupnom kapitalu rasprodali madžarsko narodno gospodarstvo. (U zamjenu za izdaju vlastitog naroda i veleizdaju madžarske države, eks-komunisti su dobili poštedu od kaznenog progona zbog zločina iz olovnog doba komunizma/staljinizma). Pošto na Zapadu nitko ne voli one koji brane nacionalne interese očuvanja nacionalne ekonomije, naravno da je Bruxelles reforme u Madžarskoj proglasio nedemokratskim, iako ih provode demokrati birani od naroda, i ugrožavanjem slobode tiska, iako se time jača sloboda tiska umjesto slobode laganja i klevetanja. Ne bih se čudio da se u Hrvata nađe neki novi Jelačić koji bi za račun Bruxellesa ugušio narodnu pobunu u Budimpešti, jer kod nas su sluge imperatora proglašeni povijesnim narodnim junacima, a sluge naroda ratnim zločincima.

U EU će Hrvatska postati kolonijom, i svaki prosječni Hrvat radit će za minimalac u eurima, tek toliko da ne crkne, a ako se bude bunio protiv stranih gazda, taj isti će na njega poslati hrvatsku policiju koja će ga dobro ispendrečit, jer i policajcima trebaju euri, i oni su ljudi od krvi i mesa. Također, poslat će vam na grbaču naše sutkinje i suce, i sudove revne samo kad treba nepravdu presudit, a pravedne presude neki čekaju i do 30 godina. Tko je gledao film s Richardom Gereom, 'Primal Fear', zna za geslo: „Po pravdu odi u javnu kuću, a ako hoćeš biti jeben, odi na sud!“.

Kažu naši vrli ministri iz nove vlade, da nama ne treba Hrvatska poštanska banka, jedina preostala hrvatska banka. Naravno da ne treba kad nam ne treba ni Republika Hrvatska, pa ni hrvatski narod nam neće trebat jer ćemo u EU svi biti građani, kao u bivšoj Jugoslaviji, i „građani SSSR-a“. NI hrvatski jezik nam neće trebat jer kako kaže ministrica vanjskih poslova RH, u „regiji“ 20 milijuna ljudi razumiju jedni druge kad govore.

Njemačka kancelarka najavila je daljnje prenošenje ovlasti na nedemokratsko tijelo zvano Europska komisija za račun nacionalnih država-članica, upravo po ukusu Bilderberga, te tajne masonske organizacije neoliberala s velikim apetitom da proguta cijeli svijet. Na koncu, kći protestantskog pastora, i bivša članica komunističkog podmlatka bivše Istočne Njemačke, postala je kancelarkom na preporuku Bilderberga. Bez javne rasprave, i rasprave u parlamentu, Europska komisija dobit će veće ovlasti. Kako je to lijepo za čut, da će se netko o nama brinuti, kao nekoć drug Tito, jer, mi smo maloumni, pa se nemožemo sami o sebi brinut.

Kažu da je privlačnost totalitarizma u tome da se ljudi dragovoljno odriću slobode u zamjenu za socijalnu sigurnost, makar bila i bijedna socijala, ali nemoraju je sami stvorit jer vođe razmišljaju umjesto njih. I to je točno, zato su Nijemci voljeli Hitlera više nego dragog Boga, zato su partizani u Drugom svjetksom ratu ginuli sa Staljinovim i Titovim imenom na usnama, zato narod u Sjevernoj Koreji nariče za svojim umrlim dragim vođom.

Bilderberg je isto što i Kominterna – teroristička organizacija koja stvara totalitarno društvo. Zbog pritiska iz Bruxellesa, madžarski premijer sad se mora posut pepelom, i ukinut zakone koje je dvotrećinska demokratska većina prošle godine usvojila, inače neće dobiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Kakva lijepa ucjena.

Hrvati vole ucjene, jer ih je domaća vlada ucjenjivala, pa nema razloga da ne prihvate i ucjene iz Bruxellesa. To će ih doduše u svijetu slobodarskih nacija svrstati među papučare, ali bolje i papučar nego svoj na svome. Kažu naši ljudi, bolje reći, kukaju u stilu: 'Pa što smo mogli, naši su nas izdali i opljačkali, zato smo glasovali za EU'. (To je čak rekao i treći predsjednik Republike Hrvatske, treća nesreća.) Međutim, izručenjem vlastite zemlje u ralje eurobirokrata-aparatčika koji su sluge tajkuna, ne rješava se problem domaćih izdajnika i pljačkaša, jer oni će i dalje čvrsto ostat u sedlu vlasti jer su svoj posao dobro obavili – na zadovoljstvo stranih vlasnika, i strane politike. Zašto bi stranci mijenjali konja koji dobro trči, i iza kojeg se izdaja dobro praši? Rezali bi stranci vlastitu granu na kojoj sjede da se u nas riješe domaće eks-komunističke fukare.

EU uveo ekonomske sankcije Iranu. Hrvatski predstavnici, iako jadni još nemaju pravo glasa u Europskoj komisiji, sluganski su klimali glavama na to. To što je Iran za vrijeme velikosrpske agresije prokrijumčario, i to uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, i predsjednika Clintona i State Departmenta, oružje za obranu, naše klimavce ne muči, jer ako su izdali vlastitu zemlju, što ne bi i dobročinitelja izdali, i zabili mu nož u leđa. A „Europljani“ koji su Iranu uveli sankcije na izvoz nafte u EU, pišaju u vjetar, jer žele spasiti Grčku koja 90 posto nafte kupuje od Irana.

Čitam neke strane novine iz EU o Hrvatskoj, o referendumu. Naglašavaju zapadni kolumnisti kako je hrvatski narod izglasovao na referendumu ulazak u EU, i da je general Gotovina zločinac. Što Ante Gotovina ima s temom referenduma u zapadnom tisku ne znam, ali znam da se na bilo koju temu o Hrvatskoj naglašava kako je Republika Hrvatska nastala na zločinu, jer Oluja je zločin. Zašto bi oni drukčije pisali kada cijela svita domaćih kolumnista u domaćim medijima tako piše. Jedan srpski kolumnist nikad tako ne bi pisao o svojoj zemlji, i svojim vojnicima.

Dakle, dragi moji zločinci koji ste na referendumu izglasovali ulazak u EU, vaš status u EU bit će zločinački. Bit ćete mali prljavi hrvatski zapadnobalkanski zločinci koje velikodušna EU, eto trpi, i koja će nam velikodušno pomoć, i svima će nam u EU biti bolje. Otkad se to zločincima pomaže nije mi jasno, ili je to ona fora da jedna ruka drugu mije, i da zločinci međusobno jedni drugima pružaju pomoć i podršku?

Još malo pa smo u EU. Bit će veselo. Vesela kolonija ćemo bit. Jednom reče jedan bivši hadezeovac, da je HDZ brod luđaka. Nije bio u pravu. Cijela zemlja je brod luđaka, a iznimkama svaka čast.

Nedavno je objavljena knjiga o istinskom hrvatskom junaku iz Vukovara, hrvatskom branitelju Blagu Zadri, i kaže se u knjizi, da se Blago Zadro borio za nezavisnost i slobodu. Za nezavisnost i slobodu od SFRJ i Srbije, a ne za EU, jer u EU će i Srbija i Hrvatska biti opet zajedno, i opet će nam bit kao u bivšoj Jugoslaviji. Eto, zato smo brod luđaka, a to vam je kao da taj hrvatski brod luđaka dođe do Titanica koji tone, i kapetan hrvatske brodice moli kapetana Titanica da hrvatske putnike primi na palubu kako bi mogli biti dio „elitnog europskog kluba“. Tu zamolbu smo uputili 22. siječnja 2012. na referendumu. Već vidim razočarana lica naših kad doplivamo do Titanica koji je potonuo, jer tako rado smo se htjeli ukrcat. Istina jest, kad nas tako dugo (20 godina) vode „luđaci“, i mi više nismo „normalni“.

Naši preci su nam poručili, da ako nam je teško nositi stijeg čestitosti i slobode neka ga zataknemo u zemlju tamo gdje su oni dali život za slobodu, pa će ga oni umjesto nas držati. To je bilo jučer, ali bojim se da danas i oni kažu: Ma, odite k vragu, ne samo zato što ste nas ostavili u jamama.

CBK

- 18:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2012.

MANJINA ODLUČILA O SUDBINI VEĆINE

Nakon što je zemlja Inka u Južnoj Americi pridružena u članstvo ondašnje Europske unije, Kraljevine Španjolske. Fotografija snimljena 2010. u peruanskom gradu Cuzko u kojem živi etnička manjina nekadašnjih starih Inka koja je nekoć u Peruu, i šire, činila većinu

Na referendumu od 22. siječnja 2012. o dragovoljnom prisajedinjenju ili neprisajedinjenju Republike Hrvatske Europskoj uniji odlučila je apsolutna manjina hrvatskih birača, njih tek 1.293.247 od sveukupno 4,470.201 birača s pravom glasa.

O ulasku RH u članstvo EU nije “odlučila Hrvatska“ kako svojom manipulativnom retorikom sugerira i tvrdi predsjednik Josipović, nego je odlučila četvrtina Hrvatske, a tri četvrtine Hrvatske je gospodinu-drugu predsjedniku, i balkanskoj političkoj „eliti“ u Zagrebu, kao i Bruxellesu, opalila šamar, i okrenula leđa, odnosno, ili je većina glasovala protiv, ili na dan referenduma nije uopće izašla na glasovanje, odnosno opredjeljivanje.

Oko 3,1 milijun hrvatskih birača s pravom glasa ostalo je, ili kod kuće na dan referenduma, i nije pristupilo glasačkim kutijama, ili je glasovalo PROTIV, tako da je na koncu, kako je referendum i pripremeljen, i postavljen na manipulativan način, manjina hrvatskog društva i biračkog tijela s pravom galsa odlučila o sudbini cijele Hrvatske. Mogu cinični odgovori glasiti – tko je kriv većini što nije iskoristila pravo da izađe na referendum, ali to ne bi bio odgovor vrijedan političke kulture, nego mizeran odgovor. Imaju sreće što hrvatski narod trenutno nije revolucionarno raspoložen, inače bi svoje vladajuće političare vješali o stupove javne rasvjete, kao Madžari u Budimpešti 1956. godine kad su se digli protiv svojih komunista (boljševika), i na stupove javne rasvjete vješali zloglasne pripadnike komunističke tajne policije. U Hrvatskoj su pak pripadnici nekadašnje i zloglasne komunističke tajne policije integralni dio hrvatskog društva i politike, prisutni u javnom životu, i u vladajućoj politici.

Preko tri miljuna Hrvata okrenulo je leđa kleptomanima iz korumpirane političke kaste titoista odnosno bivših komunista u Hrvatskoj, od toga je preko pola milijuna Hrvata glasovalo PROTIV ulaska u EU.

Hrvatski referendum je rezultirao s najmanjom podrškom od svih zemalja-članica EU do sada.

Podrška Europskoj uniji je u Hrvatskoj ispala čak manja nego u Slovačkoj, jer se u Hrvatskoj samo cca. 44 posto birača s pravom glasa odazvalo referendumu, od toga je cca. 33 posto glasovalo PROTIV, i cca. 66 posto je glasovalo za, odnosno zaokružilo DA. Drugim riječima, samo je nešto manje od dvije trećine onih koji su izašli na referendum, a izašla je manje od polovice birača s pravom glasa, 43,61 posto, glasovala ZA, dok je jedna trećina izašlih glsovala PROTIV. Nikada Bruxelles nije u nekoj zemlji imao manju podršku od ove u Hrvatskoj od 22. siječnja 2012. godine, što je dokaz da milijuni Hrvata nemaju povjerenje u Bruxelles, a još manje u korumpiranu vladajuću kastu eks-komunista u Zagrebu.

Oko 25 posto Hrvata odlučilo je da ostalih 75 posto Hrvata mora živjeti u Europskoj uniji, po njezinim pravilima, i po njezinom diktatu.

Oko 25 posto Hrvata izravno se odreklo hrvatske državne nezavisnosti koja je krvlju izborena u hrvatskom ratu za nezavisnost i slobodu 1991. godine.

U grubo rečeno, oko 25 posto Hrvata podržalo je politiku Socijaldemokratske partije i Hrvatske demokratske zajednice, i njihovih prirepaka u Hrvatskom saboru. Ona ogromna i šutljiva većina hrvatskog naroda uopće nema stranku za koju bi glasovala, bez obzira na preko 130 stranaka, što je dokaz medijske cenzure i cenzure i lustracije nekomunista u hrvatskoj politici, i kako su udbaši stvorili uvjete za namjernu inflaciju političkih stranaka kako se pored šume ne bi vidjela stabla, odnosno pravu stranku ili koaliciju takvih stranaka koja vodi brigu o nacionalnim interesima.

Uopće nije postojalo ravnopravno predstavljanje u javnosti ZA i PROTIV ulaska RH u EU, kako po minutaži nastupa u mas-medijima, posebno na televizijama, tako i po novcu iz državnog proračuna.

Pazite sada: eurofili dobili su za svoju propagandu u Goebbelsovom stilu veliki novac iz državnog proračuna plaćen novcem od svih hrvatskih poreznih obveznika, dakle, od većine onih koji su na dan referenduma ostali kod kuće, dok euroskeptici nisu dobili niti jednu kunu, i niti jednu lipu! Ako to nije nedemokratski onda ništa nije nedemokratski. Ako to nije diktatura, ništa nije diktatura.

Nadalje, kampanja oko informiranja javnosti o EU nesmije u moralno-političkom smislu trajati samo mjesec dana koliko je službeno trajala, nego barem šest mjeseci do godinu dana. K tome, u zadnjih 10 godina prevladavala je u medijima samo kampanja za ulazak u EU, dok kampanje za hrvatsku neazvisnost nije bilo ni u Hrvatskom saboru niti u medijima, niti u javnosti. Unatoč tome našlo se preko 650 tisuća Hrvata koji su glasovali protiv, i to je onaj nukleus zbog kojeg Hrvati uopće još imaju ime Hrvat.

Resume:

Od 4,470.201 registriranih birača s pravom glasa, na referendum je izašlo njih nešto ispod dva milijuna, točnije, 1,959.466, a oko dvaipol milijuna, odnosno točnije 2.510.735 Hrvata nije izašlo na referendum. Referendumu se odazvalo samo 43,61 posto hrvatskih birača, dok 55,39 posto se nije odazvalo. O ulasku i prisajednjenju Hrvatske Europskoj uniji odlučila je manjina Hrvata s pravom glasa, točnije, jedna trećina, i to potpuno neinformirana manjina, što referendumskoj odluci nedaje legitimitet, jer legimitet može imati samo većina, ali referendum jest legalan jer je zakonit, kao što je i SSSR imao zakone, ili 3. Reich, ili bivša totalitarna SFRJ.

Da se razumijemo, čak i da je jučer većina od manjine koja je izašla na referendum odlučila protiv ulaska u Uniju, i odbila članstvo u EU, referendum ne bi bio legitiman. I da se razumijemo, hrvatskim referendumom naša zemlja još nije postala članicom EU, nego se pretpostavlja da će postati 1. srpnja 2013. godine, ali samo pod uvjetom da svih 27 zemalja-članica potvrdi hrvatski referendum, bilo u parlamentu, bilo na referendumu. Ako samo jedna zemlja-članica odbije hrvatsko čalanstvo u EU, onda RH neće postati članicom EU. Nada, dakle, umire posljednja, kako za europskeptike, tako i za eurofile.

Također, ako Hrvatska postane članicom Europske unije 1. 7. 2013., ubrzo će opet biti dio Balkana, te neće biti granice sa Srbijom, jer Srbija ulazi u EU 100 posto, i to vrlo brzo (osim ako se ne dogodi neko „sranje“ u vezi Kosova), naravno, osim ako se do tada EU ne raspadne uzduž i poprijeko, što je više realno nego nerealno – ako se u EU nastavi vladati na osnovi ideologije liberalizma koja pred sobom sve drugo nemilosrdno gazi, i ako o narodima budu i dalje odlučivali EU-birokrati u ime lobija vlasnika krupnog kapitala, tajkuna i ratnih profitera. „Tko se posljednji smije, najslađe se smije“.

EU jest terminator slobode i demokracije! Hrvatska jest zaslužila članstvo u EU jer je izdala samu sebe, naime, većina je ostala nemarna prema svojoj zemlji, a za manjinu (25 posto biračkog tijela ili oko 1,3 milijuna od 4,5 milijuna birača), koja je jučer odlučila u ime svih, me ionako nije briga, bez obzira što su ostali poluinformirani, ali zna se što znači nezavisnost, a što udruživanje u umjetne tvorevine. Nek ju voda nosi, i oni su zaista zaslužili članstvo da ih u “Europi“ ogule do kože. Nažalost, ogulit će nas sve do gole kože, i stavit nam brnjicu na usta, jer naša manjina odlučila je, da Hrvatska postaje kolonija. Da je to doživio veliki anti-kolonijalni miroljubivi borac protiv britanskog imperijalizma, Mahatma Ghandi, pomislio bi da su Hrvati pobjegli iz ludnice.

Na kraju, moje je mišljenje da je prava šteta što Hrvati nisu pitanje oko europskih integracija ostavili nekoj budućoj generaciji na razmišljanje i odluku, jer ne postoji način da Hrvatska kao zemlja-članica Europske unije ikada legalno i legitimno izađe iz tog članstva ako bi se ono pokazalo lošim za hrvatski politički narod. Postoje samo dva način izlaska iz EU, ili povodom njena raspada, ili puškom u ruci. Ako nije bilo alternative ulasku u EU, onda sad pogotovo neće biti alternative izlasku, osim puškom,a to, priznat ćete, i nije neka privlačna alternativa, koja se, međutim, može dogoditi!

CBK

- 14:44 -

Komentari (3) - Isprintaj - #